amasovic

Gledati zločin(ca) u oči

bratunac_dzenazaS druge strane normalnog života u Bosni i Hercegovini, postoji "dezintegrisani" život onih ljudi i njihovih porodica koji su u ratu i neviđenoj agresiji preživjeli, i ako su preživjeli, izrazito velike traume. Ti ljudi još uvijek traže kosti svojih najdražih po bosanskim vrletima i u mulju dna akumulacijskih jezera (tu provodeći svoje ljetnje odmore) da ih dostojanstveno spuste u smiraj, s molitvom, s dženazom, s ispraćajem; oni/one još uvijek gledaju ožiljke fašizma i mržnje na svojim tijelima, svojim razrušenim kućama, spaljenim ognjištima, uzurpiranoj zemlji i "zauzetim" čaršijama.

Intervju s povodom: Amor Mašović – Ja čujem tišinu, II dio

4_23IslamBosna.ba - Nastavak intervjua koji je IslamBosna uradila sa gospodinom Amorom Mašovićem.

DEŠAVALE SU SE UŽASNE STVARI

Podržavate li prijedlog Fatmira Alispahića o otvaranju Muzeja Genocida? Kakav je vaš stav po pitanju istog?

Ta ideja je stara, mislim da je potekla još u doba agresije. Znam da sam o njoj razgovarao sa rahmetli predsjednikom Izetbegovićem i sadašnjim članom Predsjedništva gospodinom Silajdžićem.

Intervju s povodom: Amor Mašović – Ja čujem tišinu, I dio

4_23IslamBosna.ba - Zvuče li vam poznato ova imena: Mejra Čakanović, Kada Hotić, Nedžiba Salihović, Ema Čekić, Munira Subašić, Hatidža Mehmedović, Bakira Hasečić? One su samo neke od žrtava kojima se trenutno sudi u Den Haagu.

Profesorica zločina je dobila nezasluženi odmor, zločinac je izostao s časa, dok su ostale samo žrtve kojima ne dozvoljavaju učešće na času historije.
Više od deceniju one čekaju zemaljsku pravdu koja izgleda da sve više krivuda i izmiče, pravdu gdje zločinci odašilju poruku svijetu da se zločin, nažalost, ipak isplati.