Nasib je riječ arapskog porijekla i znači "sudbina", "nečiji udio u životu", "ono što ne možeš izbjeći". U domaćem tekijskom žargonu je jedan od onih termina koji se najčešće upotrebljavaju bez ispravnog razumjevanja njegovog značenja i težine...
Ideja džemata je, između ostalog, poredjenje. Džemat po svojoj prirodi mora sadržavati ljude potpuno različitih intelektualnih, socijalnih i svih drugih karakteristika. Za razliku od nekih drugih skupina koje svoje članove primaju po principu sličnosti, muslimanski džemat mora sadržavati različitost. Ukoliko jedan džemat okuplja samo intelektualce ili samo zemljoradnike, onda s tim džematom nešto nije u redu.
S druge strane normalnog života u Bosni i Hercegovini, postoji "dezintegrisani" život onih ljudi i njihovih porodica koji su u ratu i neviđenoj agresiji preživjeli, i ako su preživjeli, izrazito velike traume. Ti ljudi još uvijek traže kosti svojih najdražih po bosanskim vrletima i u mulju dna akumulacijskih jezera (tu provodeći svoje ljetnje odmore) da ih dostojanstveno spuste u smiraj, s molitvom, s dženazom, s ispraćajem; oni/one još uvijek gledaju ožiljke fašizma i mržnje na svojim tijelima, svojim razrušenim kućama, spaljenim ognjištima, uzurpiranoj zemlji i "zauzetim" čaršijama.
Opijat je lijek koji sadrži opijum i koristi se za uspavljivanje. U svakodnevnom govoru, pod riječju opijat podrazumijevamo bilo koje opojno sredstvo koje ima dejstvo slično opijumu – umirujuće, uspavljujuće, halucinogeno.
Nije čudo da u sredini u kojoj je jako malo majstora svog zanata, svi sve znaju. Kod nas svi sve znaju!
Čovjek može biti najtvrdokorniji nevjernik, al nitko nije ravnodušan pred izvjesnošću smrti. Neki to racionaliziraju, pa kažu da poslije smrti nema ništa, da je to kao čvrst san u kojem ne sanjaš. Netko se nada da će se nakon smrti ponovo roditi kao medvjed, kornjača ili nešto slično. Ali, ma šta mislili i čemu se nadali, činjenica da će jednog dana (i to ne znajući kojeg) doživjeti trenutak umiranja sigurno ih ne ostavlja ravnodušnim.
IslamBosna.ba - Nekada davno postojalo je pravilo da različita mjesta i prilike zahtjevaju adekvatnu odjeću. Tako, naprimjer, nije bilo zgodno da u pozorište ideš u kupaćem kostimu, ill da na izlet obučeš odijelo. Međutim, čini mi se da se kod nas to pravilo izgubilo.
Uljepšavanje je jedan od najnormalnijih i najbazičnijih fenomena u vezi s ljudskim rodom, posebno ženom. Ljudi se uljepšavaju od kada je svijeta i vijeka. Kriteriji koji određuju da je nešto lijepo ill nije, historijski, kulturološki, sociološki su različiti. Na kraju krajeva, o ukusima se ne raspravlja i lijepo svako vidi onako kako vidi.
