Realno gledajući, naftni škriljac je bitumenizirana stijena koja se može rastopiti nekom frakcijom ugljikohidrata i bitumena, pa se može dobiti tekućina poput nafte. ‘Najveća eksploatacija naftnog škriljca nalazi se u pokrajini Alberti u Kanadi. Radi se o ogromnim područjima, pokrivenim škriljcima ispod tundre. Taj je teren udaljen tisućama kilometara od naseljenih i urbaniziranih područja. Proizvodnja nafte iz škriljca vrlo je skupa. Osim što zahtijeva velike razmjere nenaseljena terena, potrebna su i velika postrojenja. Usporedbe radi, ona Shellova u Kanadi velika su kao polovica Manhattana’, rekao je za tportal naftni stručnjak koji je htio ostati anoniman.
‘Priča o vađenju nafte u Izraelu ovakvim putem nerealna je. Izrael je mala, a gusto naseljena zemlja da bi se nešto takvo moglo realizirati. Navodna nalazišta škriljca udaljena su tek 30 milja od Jeruzalema. Eksploatacija naftnog škriljca ekološki je vrlo prljava, zahtijeva ogromne količine vode čime ugrožava izvore pitke vode. Te ogromne količine vode potrebne su i za kultivaciju terena, eksploataciju, a zatim opet za rekultivaciju da bi se područje vratilo u prvobitno stanje’, objasnio je anonimni izvor.
‘Problem mira u Izraelu upravo je manjak prostora. Da bi zrakoplov napravio krug u Izraelu, mora proći kroz tri zračna prostora. Izrael možda i ima velike količine naftnog škriljca, ali realno gledajući, realizacija proizvodnje nafte u Izraelu tim putem znanstvena je fantastika’, mišljenje je našega sugovornika.
(tportalhr)