Fetve iz perioda 1918. – 1941. godine
IslamBosna.ba- Želimo skrenuti pažnju na činjenicu da je fetva najčešće odgovor na postavljeno pitanje u određenom vremenu dok za drugo vrijeme nije primjerena ili nije važeća. Interesantno je sa ove vremenske distance vidjeti kakve su nedoumice i pitanja imali naši ne taleko daleki preci i kakve je odgovore davala tadašnja ulema. Prilikom iščitavanja fetvi trebati imati na umu da su režimi iz pomenutih perioda imali snažan utjecaj i kontrolu nad radom Islamske zajednice i njenim odlukama.
Fetve iz perioda 1918. – 1941. godine
Fetva broj 46
Pitanje
Ministarstvo pravde
Kraljevine Jugoslavije POV.br. 147
13.03.1930.godine.
Beograd
Umoljava se Ulema-medžlis za hitno mišljenje:
1. Da li po islamskim propisima postoji kult mrtvaca i u vezi s tim da li postoji briga oko grobalja?
2. Na koji način je običaj kod muslimana da se odaje kult mrtvacu i kakvi običaji postoje da se uređuju i čuvaju grobovi?
Ovo pitanje je hitno po traženju Ministarstva inostranih dela.
Odgovor
Pozivom na akt visokog naslova od 13. marta 1930. godine broj 147/30 saopćava slijedeće: Prema propisima šerijatskopravnih knjiga postoji naročito poštivanje mrtvaca, i to:
1. Islamska zajednica, a izričito bližnja rodbina umrlog, dužna je mrtvaca opremiti na naročito propisani način, koji se sastoji u tom da mrtvaca treba očistiti i okupati te prema imovinskim prilikama umrlog, odnosno njegove rodbine, umotati ga u bijelo platno a nakon toga obaviti za mrtvoga naročitu molitvu, takozvani dženaza-namaz a zatim mrtvaca odnijeti, odnosno otpratiti do u hladni grob i prema naročitim propisima, koji zauzimaju i sve higijenske propise, obaviti ukop.
2. Iza obavljenog ukopa prema vjerskom običaju i imovinskim prilikama odaje se umrlom naročito poštivanje i time što se odredi jedan vjerski službenik da mu posjećuje grob kroz 40 dana i za spas duše umrlog uči Kur’an, a za iskaz trajnijeg poštovanja i sačuvanja trajne uspomene postave se umrlom naročiti nišani sa natpisom.
3. Za groblja gdje se muslimanski mrtvaci kopaju postoje, takođe, naročiti propisi po kojima treba da su groblja rađena i da su tako udešena da se po grobovima ne gazi, da se u svakom pogledu čiste održavaju i da se u njima ništa ne događa iz čega bi se moglo shvatiti i razumjeti kako omalovažavanje.
Ovo su uglavnom propisi kojih treba da se drže muslimani prema kojima nema nikakve zapreke da se odaje poštivanje, kako mrtvacima tako i onom mjestu gdje su oni pokopani.
Sarajevo, 22.03.1930.godine.
Fetva broj 2
Pitanje
– Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo iz Bugojna, broj: 334/34, od 10.10.1934.godine,
– Serijatski sud iz Mostara, telegram,
– Muftijstvo iz Bihaća, telegram,
– Sresko vakufsko-merarifsko povjerenstvo iz Visokog broj. 730/34. od 11.10.1934. godine,
– Džematski imam S. iz Banja Luke, broj: 1170/41. od 16.07.1941. godine.
Da li je sa vjerskog gledišta dopušteno muslimanima da nose crni flor oko ruke za vrijeme žalosti (odnosilo se na žalost povodom smrti karlja Aleksandra I) i da li je u suprotnosti sa vjerskim propisima izvješavanje crne zastave na džamije i domove?
Odgovor
Ulema-medžlis u Sarajevu Broj:3362/34.
Svim Muftijstvima i sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima na području Ulema-medžlisa u Sarajevu:
1. Prema islamskim propisima a u duhu ranijeg riješenja Ulema- medžlisa od 17.08.1921. godine broj: 1313 objaviće se u svim džamijama u kojima se uče svečane dove smrt Nj. V.Viteškog kralja Aleksandra I Ujedinitelja na ovaj način: imam (kadija, muftija) održaće kratak govor o životu, radu i velikim zaslugama pokojnika za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslovenskog naroda, a naročito o njegovoj naklonosti prema muslimanima, pa će po tom proučiti dovu za dug život i sretno vladanje novog vladara Nj.V. Kralja Petra II Karađorđevića.
1. Objava ove žalosti izvršiće se i na taj način što će se na svim vakufskim i vjerskim kancelarijama, školama, sahat-kulama istaknuti crni barjaci.
2. Prema ranijem riješenju Ulema-medžlisa od 25.08.1921. godine broj: 1351 nema zapreke s islamskog vjerskog gledišta, da činovnici muslimani nose uobičajene znake žalosti, crnu kravatu i crni flor na lijevoj ruci.
3. Odobrava se službenicima IVZ, koji žele prisustvovati sprovodu Nj.V.Kralja Aleksandra I trodnevno otdsustvo od 17. do 19. oktobra o.g., s tim da se pri dolasku u Beograd najave tamošnjem džematskom medžlisu radi kooperativnog učestvovanja Muslimana na pogrebu.
Umoljavaju se Sreska vakufsko-mearifska povjerenstva da s ovim raspisom upoznaju HITNO sve službenike IVZ na svom području kojih se ovo tiče.
Sarajevo, 13.10.1934.godine.
Fetva broj 12
Pitanje
Učitelju islamske vjeronauke na Građanskoj školi u Livnu dolazio je na čas vjeronauke jedan učenik musliman vazda gologlav, iako ga je vjeroučitelj nekoliko puta ranije upozoravao da na času islamske vjeronauke mora imati kapu na glavi. Konačno ga je vjroučitelj prijavio Upravi škole za tu neposlušnost. Uprava škole vidila je u tome slučaju jedno vjersko pitanje, pa je po tome zatražila rješenje svoje pretpostavljene vlasti, tj. Banske uprave u Splitu.
Banska uprava u Splitu svojim aktom od 26.12.1937. godine broj: 40655/37 obratila se je po tome predmetu ovome Ulema-medžlisu, kao nadležnoj vjerskoj vlasti, u kome je tražila meritornu izjavu po kojoj bi s u sličnim slučajevima imale ravnati sve područne joj škole.
Zatražena je izjava po tome da li je nošenje fesova na glavi za vrijeme pouke u školi uopće, a i za vrijeme pouke nauke o vjeri, obavezno po propisima muslimanske vjere.
Odgovor
Odbor Naiba za Islamsku vjersku zajednicu u Sarajevu na svojoj sjednici od 21.02.1938. godine broj: 611/38 po izloženom pitanju donio ovo rješenje: “Učenici islamske vjere moraju imati na glavi fes ili koju drugu kapu bez oboda za vrijeme vjeronauke kao i na ostalim vjerskim priredbama i obredima gdje im bude naredio učitelj. Na ostalim časovima u školi kao i na drugima priredbama oni učenici islamske vjere koji su pod kapom neće se prisiljavati da je skinu niti će se oni koji su gologlavi siliti da je u tim prilikama obuku.”
Čast mi je dostaviti prednje naslovu s molbom na znanje i ravnanje.
Fetva broj 45
Pitanje
Vakufska direkcija u Sarajevu
Broj: 17.369/38
Sarajevo, 20.09.1938.godine.
Da li su turbeta i turbetska mjesta mešr’u i treba li ih uzeti u zaštitu? Da li je u skladu sa propisima Serijata da se popravak i uljepšanje turbeta izvede iz vakufskih sredstava?
Odgovor
Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 8647/38
Sarajevo, 21.02.1939. godine.
Najprije, šta znači riječ “turbe”, kakvih turbeta ima, kakvu svrhu imaju i kako se upotrebljavaju kod nas?
Riječ turbe po rječniku znači: velikom ili većem zatu iz pijeteta ili tazima na kaburu ozidati ili sagraditi divanhanu i kabur mu uzvisiti.
Kod nas bi turbeta, po njihovoj svrsi i upotrebi, mogli razvrstati u tri kategorijije, i to: u prvu kategoriju mogli bi ubrojati ona turbeta na stubovima koja stoje nad grobovima, a svrha im je da pokazuju potomstvu gdje su im pradjedovi pokopani, da ih mogu zijaret učiniti i iz Kurana im proučiti, kao, naprimjer, na grobovima na Vrbanjuši, Alifakovcu itd.
U drugu kategoriju mogli bi ubrajati ona turbeta koja su sazidana nad grobovima sa kubetom ili krovom, prozorima i vratima, a svrha im je da pokazuju da je u prošlosti živio dotični, kao veliki dobrotvor, ili veliki učenjak, ili veliki pobožnjak, ili inače hajrat-sahibija, pa da se pokoljenja mogu u njih ugledati da im oni služe kao primjer za dobra djela. Kao, naprimjer, turbe Gazijino, Kafijino i dr.
U treću kategoriju mogli bi ubrojati ona turbeta koja su podignuta na grobovima dobrih ljudi, a svrha bi im bila kao i onima u drugoj kategoriji, ali je džahilski svijet u njima zaveo zijarete sa tazimom i vjerovanje umrlom, kakvo Allah nije dozvolio. Oni misle da im dobri može kod Boga posredovati, pa od umrlog dobrog zata traže pomoći, dovu čine i mole za murad i tevhide uče, sadaku na murad u katanac ubacuju, kurban kolju, svijeće donose i pale, turbedara postavili da turbe čisti, da džahilskom svijetu pomaže kod nedozvoljenog ibadeta i zijareta, da umrlom hizmet čini, da mu ledžen, ibrik i peškir svaku noć postavi da umrli dobri po noći ustaje i klanja, da mu svijeću ili kandilj pali da mu se vidi kao živome itd.
Prema napred izloženom Ulema-medžlis daje sljedeće riješenje ili fetvu:
1. Turbeta navedena u prvoj i drugoj kategoriji u kojima nema ništa od onoga što je navedeno kod treće kategorije, nego služe samo za uspomenu i da im se znade za kabur, kao i oni kaburovi kojima su oklopi načinjeni i nišani postavljeni, ovakva turbeta mogu se graditi, održavati i popravljati. Kad bi se što i uvakufilo za popravak ovakvih kabura, bio bi taj vakuf sahih, kako se to vidi iz ovog fikskog propisa: “Vakuf za grobove je veliki fesadluk i fitneluk, te apsolutna zabrana, ali ako se uvakufi, naprimjer, da se popravlja ono što se poruši na grobu, to može da bude sahih, ako se time kabur ne uveličava, ne uzvisuje i ne kiti, i ako ima prečih stvari osim kabura.”
Zijareti kaburu su mešr’u i dozvoljeni ljudima, kako se vidi iz ovog hadisa: “Bio sam vam zabranio zijareti-kabur, ali vam se dozvoljava da zijar- etite, jer taj zijaret napominje smrt i ahiret.” Sahihu Muslim.
Ženama je zabranjen zijareti-kabur sa ovim hadisom, Ebu Hurejre kaže: “Alejhiselam je prokleo žene koje zijaret čine grobove”.
2. Turbeta navedena u trećoj kategoriji, u kojima kod nas najviše žene zijaret čine, murad uče, klanjaju, tevhide čine, u katanac sadaku ostavljaju, svijeće donose i pale, dovu čine i zaklinju se itd… nisu mešr’u, i svi su muslimani saglasni da je haram i da to sve po islamu nije dozvoljeno, jer je to posao neznabožaca.
Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, ibni Madže rivajet čine od ibni Abasa ovaj hadis: “Resulullah je prokleo one žene koje kaburove zijaret čine, i onaj svijet koji na kaburovima mesdžide pravi, i onaj svijet koji kaburove osvjetljuje.”
Ebu Mirsad rivajet čini hadis: “Nemojte klanjati na grobovima niti na njima sjediti.”
Alejhisselam je u smrtnoj bolesti rekao: “Nemojte uzeti moj kabur za mesdžid ili za idola.”
Džabir rivajet čini i kaže: “Resulullah je zabranio da se kabur kreči i malteri, da se na njemu sjedi i da se na njemu zida i nešto pravi”:
U fetva Haniji nalazi se ovaj propis: “Neće se krečiti kabur, jer je Alejhisselam zabranio krečenje, posrebljavanje i gradnju na kaburu.”
Kažu da se pod gradnjom misli na one kabure koji se u našim mem- leketima grade.
Rivajet postoji od Ebu Hanife (Imami-Azama) daje on rekao: “Neće se kabur krečiti, neće se malteriti, neće se na njemu podizati zidana gradnja i kubure”:
Na osnovu naprijed navedenog imadu se zatvoriti i svaka posjeta džahilskog svijeta zabraniti kao i paljenje svijeća i kandilja u Sarajevu u sljedećim turbetima i grobovima, i to:
1. Turbe na Bjelavama,
2. Turbe Urjan-dedino na Pišćivodi,
3. Turbe na Hridu,
4. Turbe na Vinogradu,
5. Turbe Jediler i katanac,
6. Turbe Ajni-dede i Semsi-dede kod Ali-pašine džamije i katanac,
7. Turbe u dvorištu Sinanove tekije i Mevlevijine tekije, paljenje svijeća uoči petka i ponedeljka,
8. Turbe na Ravnim Bakijama, na grobu Merdžan-kadune zijaret i muradi,
9. Turbe na Gorici,
10. Turbe na Brdu,
11. Turbe na Sehitlucima na Obhodži iza Vratnika,
12. Turbe Trčivoda, klanjanje i muradi.
Turbedari koji služe u ovakvim turbetima imaju se otpustiti i odstraniti.
Nastavit će se…
Preuzeto iz arhivskog fonda Gazi Husrev Begove biblioteke u Sarajevu
