Nedostatak bilo kakvog angažmana američke administracije da se počne rješavati izuzetno težak problem mira na Bliskom istoku zasigurno nije bio od pomoći ni u sukobu s Iranom, koji neprekidno naglašava da je rješavanje problema i statusa Palestinaca u Izraelu ključ za mir i stabilnost na Bliskom istoku.
Sankcije nisu put do rješenja Ovakvo ponašanje Washingtona u svakom slučaju odgovara Izraelu koji se već duže vremena suzdržava da vojno napadne iranska nuklearna postrojenja za što već postoje detaljno razrađeni i izvježbani planovi. Saudisjka Arabija i druge zemlje na arapskom poluotoku nikako ne žele da Iran preuzme vodeću ulgu u regiji jer u njemu vide izravnu opasnost. No više od svega, nametanje izolacije Iranu, što u velikoj mjeri odgovara predsjedniku Ahmedinejadu, koji će neke probleme u regiji zasigurno pokušati riješiti na svoj način, a to sigurno neće biti za pregovaračkim stolom.Iako je američki predsjednik Barack Obama još u predsjedničkoj kampanji kazao da je spreman sjesti za pregovarački sto s Iranom, to je učinjeno samo djelimično i zapravo nije bilo previše volje da se vode istinski pregovori, odnosno da se na sto stave argumenti i zahtjevi obiju strana, pa da se onda postigne dogovor.
Obama i njegova administracija Iranu je jasno dala na znanje da želi pregovarati samo o iranskom nuklearnom programi i ni o čemu drugome. Kada se sve uzme u obzir, teško je bilo vjerovati da će Iran pristati na pregovore sa svojim najljućim neprijateljem, a da pritom ne dobije barem obećanaja da će Sjedinjene Države pristati na razgovore i pregovore o nekim stvarima koje su Iranu jako bitne. Stoga bismo proces koji se tokom prošle godine događao između Irana i međunarodne zajednice sa Sjedinjenim Državama na čelu bio jako jednostran i da kao takav nije mogao donijeti nikave konkretne rezultate.
Štaviše, izjava Hillary Clinton da ne kani pregovarati s Iranom dok on radi na nuklearnoj bombi, može se usproediti s onom Georgea Busha da ne želi pregovarati s neprijateljskim režimom i tako nagraditi njihovo loše ponašanje. Obamina administacija, pokazalo se u posljednjih godinu dana, nema nikakve ideje o tome kako riješiti bliskoistočno pitanje koje je ključ za rješavanje ne samo Irana, nego i Afganistana i Iraka.
Iran, s druge strane, stvorio je potencijale da sam sebe proglasi regionalnom vojnom silom, možda čak i nukelarnom, iako cijela teheranska vrhuška s predsjednikom Mahmudom Ahmedinejadom na čelu tvrdi da je nuklearni program potpuno civilne prirode. Uz to, tamošnje vlasti imaju i unutarnjih političkih problema za koje direktno opružuju zapadne sile, pa nije čudno da je došlo do radikalizacije i prema unutra, ali i prema vani. Nametanje čvrščih sankcija Iranu u ovoj situaciji samo je krinka za nesposobnost međunarodne zajednice da efikasno počne rješavati problem mira na Bliskom istoku.
Večernji.hr/IslaBosna.ba