Jad i bijeda NVO-a
Činjenica da „veći broj članica NVO sektora” insistira na prolongiranju roka za ukidanje viza za građane BiH do iza izbora samo potvrđuje tezu da je taj sektor gori od onog vladinog. To insistiranje je motivirano strahom da bi „liberalizacija viznog režima mogla da se iskoristi u predizborne svrhe”! Tako je taj dio NVO sektora prihvatio logiku pojedinih političkih stranaka koje se „principijelno” postavljaju protiv inicijative odnosno prijedloga suparničke stranke makar taj prijedlog bio , bez ikakve sumnje, u korist općeg interesa Čelnici pojedinih parlamentarnih stranaka na vlasti su , uostalom , u više navrata, izjavljivali da ne prihvataju prijedloge suparničkih stranaka ma kakvi oni bili i tako se legitimirali da im nije u interesu opći boljitak (danas popularan termin u političkom žargonu) nego opstanak na vlasti po svaku cijenu.
Kada nevladin sektor kopira tu stranačku logiku, onda se on delegitimira kao nevladin sektor i pokazuje da je prihvatio stranačko politiziranje koje nema nikakve veze sa njegovom misijom. A ta misija je , u konačnici, zalaganje za sve ono što je korisno za građane . A što hitnije ukidanje viza je , bez ikakve sumnje, želja svih građana ove zemlje. Može se zaključiti da je taj dio nevladinog sektora za logiku – što gore po državu i narod, to bolje za njih. Tako misija NVO sektora pervertira u svoju suprotnost a nevladina udruženja pokazuju da i nemaju bilo kakvog kontakta sa građanima akamoli da „zastupaju (zagovaraju) interese građana prema vlastima”. Uostalom, upitna je i veza tih udruženja sa građanima – radi se ,naime, o udruženjima iza kojih, i ne stoje građani niti su njihovi lideri statutarno obavezni da bilo kome polažu račun o svome radu izuzev svojim sponzorima odnosno donatorima. Što bi se reklo, u pitanju su od građana „otuđena” udruženja koja su se svela samo na svoje lidere i promoviranje njihovih interesa.
Da puno toga u radu naših udruženja nije u skladu a njihovom misijom, vidi se i iz činjenice da tzv mreže tih udruženja, od kojih neke imaju i po tri stotine članica, izbjegavaju da se oglase-očituju o bitnim pitanjima po BiH i njene građane. Te su „mreže” šutnjom pratile i prate pokušaj uvođenja zatvorenih izbornih listi, ravnodušne su prema referendumskom rasturanju države, po pitanju Razvojne banke i njenog direktora drže se stava pokrovitelja korupcije – „neka institucije države rade svoj posao”, ne tiče ih se ni šokantna izjava premijera Mujezinovića da od njega ne treba očekivati da smjenjuje kadrove iz svoje stranke pa makar bili i notorni kriminalci, za njih sud u Strazburu kao i da nije donio poznatu presudu iz oblasti ljudskih prava… Inače se boje jasnijeg očitovanja o tzv reformskim procesima i reformi ustava, uz izuzetak onih NVO iz RS-a koje su listom na liniji očuvanja dejtonskog status kvoa.
Autor je generalni sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH
(Svevijesti.ba)