Izgubio je desnu nogu, amputirana je ispod kuka, i kažiprst na lijevoj ruci, tokom bombardovanja tržnice od strane SAD-a. Ostavljen da se sam prilagođava novom životu i ozljedi koja ga je promijenila, lišen svog hobija-nogometa, Hamid je zapao u depresiju koja ga je ograničila na prostor spavaće sobe godinu dana, sve dok jednog dana nije skočio u rijeku kako bi spasio brata.
Sada je član iračkog nacionalnog paraolimpijskog plivačkog tima, ali još uvijek živi sa suprugom i četvero djece u jednokrevetnoj sobi u roditeljskoj kući i ne može dobiti upotrebljivu protezu.
“Moji prijatelji me zovu komičar Hamza, koji ni na šta ne može utjecati, čak i ni na svoje mahane”, rekao je Hamid, mladoliki četrdesetogodišnjak dok je sjedio na kauču, držeći štake, u El-Rafidainu, udruženju hendikepiranih osoba Iraka.
Nasilje u Iraku je u padu. Ali invalidi su stalan podsjetnik na rat.
Prema istraživanu projekta Irak Body Count, ubijeno je 100.000 Iračana od početka invazije, dok su milioni umrli na obje strane tokom Iransko-iračkog rata 1980-tih.
Iračko ministarstvo zdravstva je izjavilo da nema precizne brojke, ali procjenjuje da je broj fizički i psihički hendikepiranih osoba između 2 i 3 miliona.
Deset posto ljudi s invaliditetom
Mercy Corps SAD-a smatra da su procjene od dva miliona konzervativne. Oni navode da su procjene izvršene na osnovu popisa iz 1977. godine gdje je od tadašnjih 12 miliona stanovnika 9 posto bilo onih s invaliditetom ili oko 1 milion.
Vlada sada procjenjuje da je broj stanovnika 30 miliona. “Ako se uzme u obzir da je Irak bio u ratu od 1977, Iračko-iranski rat, američki bombaški napadi, sankcije, svi oni su pridonijeli da se poveća broj ljudi s invaliditetom. 2,7 miliona ili 10 posto stanovništva je konzervativna procjena”, izjavila je Tiana Tozer, glasnogovornica Mercy Corpsa.
Vlada kaže kako ne može podmiriti zahtjeve, ministarstvo zdravstva ima samo 21 centar za rehabilitaciju i 12 protetičkih radionica, više ne mogu otvoriti jer nemaju dovoljno ljekara i tehničara.
U Ministarstvu zdravstva kažu da samo četvrtina amputiraca dobije umjetne udove zbog nedostupnosti sirovina.
Ministarstvo rada i socijalne skrbi daje osobama s invaliditetom oko 50.000 iračkih dinara (tj. oko 40 dolara) mjesečno.
“Da bude jasno, mi ne radimo ono što je potražuju od nas… ali na kraju, ako Bog da, mi ćemo doseći do visokog postotka onog što je potrebno”, izjavio je zamjenik ministra zdravstva Hamis el-Saad.
„I najnaprednije zemlje imaju poteškoća. Okolnosti i ratovi kroz koji smo prošli su vanredni. Tu ljudski resursi definitivno gube”, dodao je on.
Hamid se uglavnom koristi štakama jer je umjetni ud koji je dobio od vladine radionice bio neugodan. Kad je tražio od privatnog proizvođača da mu se uradi bolja protetička noga oni su tražli 5.000 dolara, pa je i sama ideja otpisana.
Već mrtav
Hamid je već bio odustao od života kad je vidio svog brata da se bori za život tokom kupanja u rijeci u svom rodnog gradu Jusufija, južno od Bagdada. Hamid, koji je sjedio na obali, nije znao šta da učini jer nije mogao da pliva.
“Odlučio sam skočiti u i pokušati spasiti brata, čak i ako se utopim, jer ja sam ionako već mrtav”, rekao je on.
To prvo plivanje na kraju ga je dovelo do iračkog paraolimpijskog tima, a i osvajanja medalja na međunarodnim turnirima.
Hamid se nada da mu vlada može pružiti dom. On dobiva stipendiju od 325.000 dinara (275 $) mjesečno iz paraolimpijskog odbora. “Živim u kući mojih roditelja”, rekao je. ”Sa ženom i četvero djece živim u jednokrevetnoj sobi.”
Faradž Hasab iz Udruženja El-Rafidain želi da na sljedećem sastanku parlamentu, koji će biti održan u martu, pokrene pitanje o uspostavljanju člana 32. Ustava gdje bi se garantovala prava osobama s invaliditetom.
“Ovo je jedan od najvažnijih ciljeva Udruženja”, rekao je ovaj 43-godišnjak.
IslamBosna.ba