Grupa koja pomaže muslimankama zaraženim HIV virusom

Yaddah Dah Allah, muslimanska ženska asocijacija, je grupa za podršku muslimankama zaraženim HIV virusom, ili već oboljelim od AIDS-a u Akri (Gana). Okupljaju se u maloj sobi svakog trećeg utorka. Neke od njih su ovdje da bi radile, neke da bi razgovarale. Ostale su jednostavno došle da nađu mjesto gdje bi mogle da osjete pripadnost. One ručno izrađuju prelijepu odjeću i nakit od perli. Proizvodi se prodaju kako bi se rad grupe finansirao.

Oko 40-ak žena koje se nalaze u sobi razlikuje se po svom izgledu, ali i po mjestima odakle dolaze i razlozima dolaska. Ipak, sve one imaju dvije zajedničke stvari: sve su muslimanke, i sve su zaražene HIV virusom!

“Pronalazimo snagu jedna u drugoj. Razmjenjujemo priče. Sami razgovori, samo saznanje da postoje i drugi koji prolaze kroz iste patnje, daje nam snagu da izdržimo”, kaže Merjem Jusuf, energična predvodnica grupe.

Skrivena nada

ljepote_allahoveNa pitanje da li im ovo okupljanje pomaže da se oslobode srdžbe koje osjećaju u vezi sa svojim muževima, one kategorično odgovaraju sa “ne!”. Većina njih dolazi ovdje tajno, iz bojazni da njihovo okruženje ne sazna za HIV infekciju.

“Kažem svojoj porodici da idem u prodavnicu. Ne mogu im reći da dolazim ovdje, inače bi me zauvijek otjerali od kuće”, objašnjava jedna od žena iz grupe, dok joj bore odaju godine.

Većina njih tvrdi da nikada nisu bile ni sa jednim drugim muškarcem, osim sa svojim mužem. Skoro sve zaražene muslimanke iz ove grupe su dobile HIV upravo preko svojih muževa!

“Puno muškaraca ovdje ima više od jedne žene. Pa ako se muž inficira, to će se desiti i svim ostalim ženama ” kaže Merjem. ”Problem je u tome što kada se muslimanka zarazi, ona ovdje u Gani postaje doživotni zatvorenik.”

Još ironičnije je što ne smiju da otkriju svoju zarazu ni muževima, a ni porodici, kako ne bi bile zauvijek otjerane iz svojih kuća ili čak iz svojih gradova.

Odlučnost

U Gani je muslimanska zajednica, u odnosu na druge zajednice, na samom statusnom dnu. “Ljudi bi se radije ubili, nego nas podržali”, tužno objašnjava Merjem.
Merjem je izgubila muža i troje od svoje petoro djece zbog AIDS-a. Ipak, za razliku od drugih žena, to je nije skroz slomilo. Štaviše, to joj daje još veću odlučnost da vodi ovu grupu i da se otvoreno bori protiv HIV-a i AIDS-a.

“Smatram da je radio najmoćnije sredstvo za širenje svijesti kod ljudi u vezi sa našim slučajem,” kaže ona. “Već sam učestvovala u nekoliko radio programa, ali nikada nisam otkrila svoj identitet.”

Dalje nam objašnjava da je veliki broj žena koje joj se javljaju poslije radio emisije. Sve one žude da pronađu nadu i podršku preko onih koji mogu da suosjećaju sa njihovom boli.

To joj daje snage i inspiracije da se dalje angažuje u ovom programu.
Zapravo, ne postoji stvar zbog koje bi prestala da se bori za to. “Želim da kontaktiram i glavnog muftiju Gane. Ukoliko sazna za nas, sigurno će nam pomoći. To je i naša religijska obaveza!”

Dok zaraženi HIV-om iz drugih etničkih grupa širom Gane i čitavog područja oko afričke Sahare imaju mnogo ovakvih grupa za podršku, muslimani ih imaju ubjedljivo najmanje. Jako puno ljudi i ne zna da Yaddah Dah Allah grupa za podršku uopšte i postoji.

Žig srama

Dok su neke smogle dovoljno snage da poboljšaju svoj kvalitet života kolikogod mogu, druge su emotivno poklekle. Iz ovog razloga Merjem želi da obavijesti glavnog muftiju Gane o njihovim problemima. Želi da on pokrene i podstakne što više muslimanskih zajednica u borbi protiv ovog opakog i smrtonosnog virusa.

“Muftija je u nekoliko navrata spominjao HIV i AIDS petkom na hutbi”, kaže ona. “Ali to nije dovoljno, mora puno toga više da se uradi kako bi se spriječilo dalje širenje virusa, ali i žigosanje zaraženih.”

“Kada sam saznala da sam zaražena, odbila sam da uzimam bilo kakve lijekove”, objašnjava jedna mlada djevojka iz grupe. “Bojala sam se da bi me neko mogao vidjeti kako idem u kliniku, ili kako imam neke tablete kod sebe. To bi me potpuno uništilo.”

Jedna po jedna je ustajalai pričala o svom slučaju. Dok su neke bile jake i odlučne da se bore i poprave kvalitet svog života, druge su bile emotivno slomljene samom činjenicom što svoju bolest moraju da kriju i s njom se bore totalno same.

Potreba

Sve su one posvjedočile da im je učešće u ovoj grupi ipak donijelo pozitivne promjene u životu.
“Bila sam tako očajno usamljena i izgubljena”, objašnjava jedna majka dvoje djece. “Pronalazak ove gupe mi je donio toliko radosti u životu. To me je uistinu spasilo”, dodaje sa suzama u očima.

Sve ove žene okupljene u grupi se slažu da im je učešće u njoj donijelo mnoge pozitivne promjene u životu. Jedna komentariše da joj je taj jedan dan mjesečno koliko provede u grupi ustvari jedini dan kada se osjeća dobro i slobodno.

“Postoji puno toga što muslimanska zajednica može da uradi za nas”, kaže Merjem, koja zastupa ovu grupu žena. “Ali, prvi korak je da se oni sami moraju suočiti s tim, i priznati da je AIDS prisutan i kod nas. Samo tada se zaista možemo suprotstaviti svemu tome.”

Napisao: Mohammed Yahja, diplomirani farmakolog, urednik rubrike Zdravlje i nauke na portalu IslamOnline.net
Izvor: IslamOnline.net
Za IslamBosna.ba prevela: D.P.

By teha5

Leave a Reply