Vjerski poglavari u službi zla
Vasilije Kačavenda je jedan od najkotraverznijih službenika Pravoslavne crkve u BiH. Njegovi medijski, pa čak i vjerski istupi, redovno šokiraju javnost. Teških, uvredljivih, pa i huškačkih riječi u Bosni i Hercegovini nikada nije nedostajalo, ali je javnost, bez obzira na spomenuto, s iznaneđenjem primala takve riječi od ljudi odanih vjeri. Posljednja bahatost zvorničko-tuzlanskog vladike jeste verbalni i krajnje prijeteći napad na Lazara Manojlovića, novinara i člana Helsinškog komiteta BiH. Vladika je na javnom mjestu u Bijeljini, pred očevicima, Lazareviću ljutito izustio:
– Tebe je Bog kaznio a tek ćeš da budeš kažnjen!
Parče neba na zemlji
Nakupilo se vladiki. Novinar Lazarević je ranije, često, ukazivao na njegove krajnje nerazumne postupke i u nekoliko navrata ih javnosti predočavao. Vladika, iako nesvojstveno čovjeku u Božijoj službi, nije imao oprosta za Lazarevića, kao ni za mnoge druge.
Lazarević je još 2006. godine, žestoko prosvjedovao napisavši pismo redakciji srbijanskog lista Glorija, u kojoj je novinar Igor Karanov objavio priču s Kačavendom predstavljajući ga kao moralistu i estetu dočaravajući sliku vladikinih raskošnih dvora, sagrađenih na ruševinama jedanaest bošnjačkih kuća. Sam vladika se hvalio kako su ovi milion eura vrijedni dvori, za njega lično raj na zemlji! Na takav hvalospjev se nije moglo ne reagovati. Lazarevićevo pismo, bazirano na stvarnim imenima i događajima, čini se najbolje je opisalo vladiku Kačavendu:
I najlošiji novinar bi postavio pitanje o porijeklu tog raja u vrijeme vjersko-zvjerskog bosansko-hercegovačkog pokolja u kojem je Kačavenda uzeo vidnu ulogu. Mnogi mladići, naivni i nevini, nisu više među živima zahvaljujući ratnim pokličima vladike koji je pobjegao iz Tuzle. Previše je zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini. U svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi vladika nije birao sredstva da stigne do cilja, što Karanov glorifikuje kao osvedočenog estetu (sic)- tako je Lazarević počeo svoje pismo Gloriji.
On priču o vladici počinje sa Kačavendinim bijegom iz Tuzle pred sami rat. Lazarević kaže da Kačavenda odmah po dolasku u Bijeljinu, sa svojim crnomantijašima, počinje ratnohuškački pohod, govor mržnje, prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Radovana Karadžića. Nedugo zatim, popa Radomira Markovića iz Zagona, koji je ujedno i diplomirani pravnik, zbog odbijanja poslušnosti ražaluje i šalje trideset naoružanih ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana i umrla, a pop Marković je izbačen na ulicu i od Kačavende žigosan. Nakon tog obračuna mještani pet sela dolaze u Bijeljinu sa svim mogućim vozilima i blokiraju grad tražeći od Karadžića da protjera Kačavendu.
Ali, vrana vrani oči ne vadi – kaže Lazarević u pismu i nastavlja:
Umjesto protjerivanja, Radovan Karadžić, sa svom svojom bulumentom, dolazi istog dana na večeru kod vladike. Da se zna ko je bog na zemlji (1993).
U svojoj pohlepi i nezasitosti vladika, ističe Lazarević, u ime boga Marsa i boga Aresa, ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine, i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vaso, ciničan je Lazarević, na hrišćansku osnovnu i ljudsku maksimu, da je oteto prokleto. Deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti.
Vladika se nije zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji, kako precizira Lazarević, vladika će nasilno, iz njihove kuće, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru Đurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpela moždane udare. Prvi je još živ, sa posljedicama, a drugi je umro.
Lazarević kaže kako je vladika u njihovu kuću uveo svoje crnomantijaše i osvajače.
Treće zlo, prema Lazarevićevim navodima, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta Saveza komunista jer on mrzi komuniste kao teroriste. U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor. Vladika je pozlatio svoje odaje i unio basnoslvno plaćen namještaj vrhunske izrade. Vladika uživa u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu, kaže Lazarević.
Moć i sila
Skupština opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu, tvrdi Lazarević, odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje.Vladičanski dvor u Tuzli vladika je izdao pod zakup, a to su zvanično njegove prostorije gdje i treba da živi i radi. – Ne kaže Kačavenda, vašem novinaru Karanovu, zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla činio i zašto se boji. On je jedini vladika koji se nije vratio u svoju parohiju, a time ne poštuje odluku Sinoda SPC. Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. godine. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i jevanđelje – piše Lazarević. Nije on zaboravio spomenuti i Fatu Orlović. Pa napominje da je uz 200 crkvenih objekata, vladika napravio i dvije crkve gdje im mjesto nije, u Diviču kod Zvornika i u dvorištu Fatinom u Konjević Polju. To su inat crkve gdje vladika u određene dane, zna Lazarević, šalje plaćene razbojnike da se mole bogu. Ti isti vjernici obavezno izazovu incidente koje Kačavendina TV odmah snimi i emituje TV gledalištu. Vladika se odmah pojavi u TV studiju, uglavnom BN televizije, i to komentariše kao genocid nad Srbima.
– Nemojte ratne zločince proglašavati u svece – ovim riječima je Lazarević završio svoje pismo.
Vladika misli da on nije takav. Da on nije čovjek koji raspiruje nacionalnu mržnju. Tako je nedavno na sastanku sa predsjednikom Republike Srpske Milanom Jelićem prstom pokazao na krivca. On misli da je slučaj Fate Orlović iz Konjević-Polja postavljen tako da raspiruje nacionalnu mržnju. Komentirajući njene zahtjeve da joj se vrati imovina u čijem je dvorištu sagrađen objekt SPC i njen poziv u sudu zbog optužbi za napade i vrijeđanje, Kačavenda je ustvrdio da Fatom Orlović neko manipuliše.
– Neko gradi rejting na nemoćnoj starici. Zar nekome može smetati obična šupica koja služi da se slavi Bog? To je pitanje nečeg drugog, koje ima drugačije konotacije nego što bi trebalo, i stvaranje mržnje – misli Kačavenda.
Ovih je dana vladika Vasilije oklevetao i Tuzlu. Bukvalno je slagao kako su iz Univerzitetske i narodne biblioteke uklonjene sve knjige pisane ćirilicom. No, to nije bilo dovoljno, pa je dodao i da se izgradnjom druge faze Panonskog jezera želi devastirati i srušiti pravoslavna crkva. Dakle, ona ista crkva koju su u toku rata Kačavendine ovčice dva puta granatirale, dok su tuzlanske vlasti popravljale štetu kako ne bi stradale freske i unutrašnjost crkve.
Nije vladika operisan ni do politike. Njegovo odbijanje da blagoslovi vojnike Oružanih snaga BiH koji su otišli u Irak u sklopu multinacionalnog kontingenta, odražava njegov odnos spram ove države. U više navrata je istakao kako bez RS nema ni BiH, što se u potpunosti poklapa sa oficijelnim stavovima vlasti u spomenutom entitu.
I onda, ovih dana ponovo šok. Ali, ovaj put nije došao od Kačavende. Novinska vijest objavljena u aprilu ove godine kaže:
– Odlukom Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve u narednom periodu Srpsku pravoslavnu crkvu u Međureligijskom vijeću predstavljat će episkop zvorničko-tuzlanski Visilije. S ovom odlukom upoznati su članovi Skupštine: mitropolit dabrobosanski Nikolaj, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa ef. Cerić, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, i Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.
Eto, takav Vasilije izabran je u ime Pravoslavne crkve u Međureligijsko vijeće, koje treba da doprinese zbiližavanju različitih vjera i nacija u multietničkoj BiH.
Ekrem Tinjak
Bh Start