O vjerovanju VIII (Sabahuddin ef. Sijamhodžić)
Hvala Uzvišenom Allahu, salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s.
1. POGLAVLJE O VJEROVANJU ( Kitabu-l-iman)
HADIS 8. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Muhammed s.a.v.s. rekao: „Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmjeni (ukloni) svojom rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju neka ga barem srcem svojim prezre,a to je najslabiji čin imana.“
Komentar:
Imami Nevevi kaže da je uklanjanje lošeg djela ili pojave obaveza (vadžib) muslimanima isto kao što je to i naređivanje dobra i zabranjivanje zla i u tome se slaže sva ulema. Naređivanje i pozivanje na činenje dobrih djela i zabranjivanje i odvrašanje od činenja loših djela je fardi-kifaje (ukoliko jedan dio muslimana ovo čini sa drugih spada obaveza; a ako niko ovo ne čini onda su griješni svi oni koji imaju mogućnost, a to ne čine). Nikada čovjek ne može biti oslobođen pozivanja na dobro i odvraćanja od zla kada je u pitanju njegova familija. To je njegova stalna obaveza.
Većina uleme smatra da je svaki musliman pozvan i obavezan da ukazuje na djela iz kategorija halala i harama kao npr. klanjanje namaza, davanje zekata, i sl.; a kada su u pitanju „sporedne stvari“, onda je samo ulema pozvana da o njima govori.
Pozivati na dobro i odvraćati od zla je svakako dobro djelo i, ako Bog da, onaj ko ima iskren nijjet i pravilan pristup ovome imaće uspjeha kod ljudi, a kod Allaha dž.š. će imati veliku nagradu.
Potrebno je napomenuti da pozivanje na dobro ne smije biti radi uzdizanja u očima ljudi ili iz bilo kojeg drugog razloga, a ne u ime Allaha.
Drugi uvjet je da osoba koja poziva na dobro i sama to radi (davanje sadake, dobrovoljni post, namaz,..), ili ako osoba upozorava i odvraća od loših djela (bluda, alkohola, ružna govora, svađe, napadanja,..) onda i sama to ne smije činiti.
U ovome vremenu je veoma značajno da se odabere ispravan metod kako prići čovjeku i dati mu savjet kako da se ponaša. Veoma je lahko nekom savjet dati, ali ga je veoma teško primiti.
Kada se nekom ukazuje na njegovu grešku treba se staviti u njegov položaj i pokušati razmisliti kako se on osjeća.
Napokon, mnogi primjeri iz života Muhammeda s.a.v.s. nam govore o lijepom načinu komuniciranja i prilasku ljudima u pozivanju na dobro i odvraćanje od zla.
Poslanik s.a.v.s. u ovome hadisu govori o tri nivoa naše reakcije u slučaju da vidimo loše djelo.
Pored podsticanja da spriječimo činenje lošeg djela Poslanik s.a.v.s. nas podučava kako to trebamo učiniti. Poznato je da se u svakoj situaciji ne može reagovati na ovaj prvi način, čak ni na drugi, ali zato iskrenom vjerniku ostaje da bar u svome srcu takvo djelo prezre.
Veoma je bitno pravilno procjeniti vrijeme kada se nešto treba učiniti ili reći. Jer naš pogrešan postupak, sa najboljom namjerom, može proizvesti veoma loše posljedice. Nakon dobre procjene vjernik odabire ono što će imati najveću korist.
Ponekad i naša šutnja može biti najjača poruka.
Stoga, ne dopustimo da naši jezici budu gospodari naših srca i da nas stavljaju u džehennemsku vatru. Učinimo da naša srca budu ispred naših jezika i govorimo samo dobro.
Jedan od temeljnih uvjeta da bi uspjeli u našim nastojanjima da ljudima prenesemo poruku Islama jeste iskren nijjet, a to je da dobro činimo samo u ime Allaha dž.š. i radi njegovog zadovoljstva.
Jer ako je Allah na našoj strani, kada bi se svi ljudi iskupili da budu protiv ništa nam ne mogu; a ako je Allah protiv nas onda nam podrška i pomoć svih ljudi ništa ne znači.
Narednog puta nastavljamo govoriti o ovoj temi. Gospodaru, raširi i prosvijetli naše grudi, olakšaj nam naše obaveze, učini da budemo prema Tebi i ljudima iskreni i pomozi muslimanima širom svijeta.AMIN!!!
PRAKTIČNI SAVJET:
Ako se u vašem prisustvu bude neko ogovarao ili vrijeđao, ismijavao ili napadao vaša OBAVEZA kao vjernika je da se stavite u odbranu muslimana. Ako to što se o nekome priča doista jeste istina, opet se treba staviti u njegovu odbranu jer nije prisutan.
Ako se i dalje nastavi o odsutnom bratu govoriti ružno obaveza je takvo društvo napustiti. Jer ako se nismo mogli djelom ili riječima suprostaviti lošem postupku naših sagovornika, onda nam takvo društvo ne treba da godi. Također, treba paziti da našim napustanjem društva ne uvrijedimo prisutne.
Pripremio: Sabahuddin ef. Sijamhodžić