sunnet

U susret ramazanu: Iskreno pokajanje – tevba

ramadan_1

 

Muslimani cijelog svijeta za nekoliko dana očekuju dragog im gosta. Taj gost zaokuplja njihova srca, njihove misli. Doista, taj dragi gost - mjesec ramazan - veliki je mjesec. Allah, subhanehu ve te'ala, učinio ga je plemenitim objavom Kur'ana u njemu kao i propisivanjem posta u njemu. U mjesecu ramazanu, vjernici postači vraćaju se svome Gospodaru, osjećaju slast ibadeta, bereket u njemu, osjećaju prisutnu Allahovu milost. Uistinu, mjesec ramazan na Sudnjem danu će svjedočiti svakom vjerniku za dobro učinjeno u njemu, ali isto tako i svakom onom koji propusti priliku i ne vrati se svome Gospodaru.

Skupovi ashaba i naši skupovi

Lewha_munare_naslovnaUzvišeni Allah odabrao je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje drugove. Pogledao je u stanovnike Zemlje, Arape i nearape, pa je za Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odabrao ashabe, najbolje ljude iz ovoga ummeta, ljude najčišćih srca, najvećeg znanja i najmanjeg pretjerivanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavljaju i šire Njegovu vjeru. U njihovom ponašanju i njihovoj uputi prepoznavali su se znaci dobra. Po zemlji su skromno hodili, umjesto riječima, govorili su svojim djelima. Hranili su se isključivo halalom i ponizno su robovali jedino Allahu. Danju su ustrajavali u sijamu (postu), noći provodili na kijamu (noćnom namazu).

Kriza islamske civilizacije: Druga deformacija – deformacija u pristupu

KrizaIslamskeCivilizacije_naslovnaDruga deformacija, koja je rezultirala izoliranjem i samoizoliranjem učenih i mislećih ljudi, bila je epistemološko- metodološka deformacija. Ta deformacija je dovela islamsku misao do teoretske misli utonule u teoretska sofistička razmatranja. Takva misao nije mogla naći put ka društvenom životu kroz preispitivanje, zapažanje i praktičnu primjenu. Ona je dovela do opasne metodološke neproduktivnosti i pretvorila je spoznaju u učenje napamet, tradicijsko slijeđenje i oponašanje u kojima nema nikakvog djelotvornog utjecaja elemenata vremena i mjesta niti poznavanja božanskih zakona u stvorenjima i bićima. Nastanku ove deformacije u pristupu – pored izolacije – pomogao je metafizički, teoretski karakter grčke filozofije i logike pune fikcija.

Kur’an i sunnet o metodama ublažavanja boli

oie_kur_an

Ublažavanje boli: medicinsko otkriće

Staviti komadić dobro sažvakane hurme (ili nekog drugog dostupnog slatkog voća) u usta novorođenčeta je duboko ukorijenjeni običaj kod roditelja muslimana. Muslimani to čine slijedeći praksu Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., vjerujući da je poslan, kako Kur'an kaže, kao spas i milost čovječanstvu. Način na koji je ovaj običaj nastao navodi nas na zaključak da u njemu postoji neka osobita vrijednost. Radi se o tome da – u čast vrijednosti i užitku slijeđenja sunneta (prakse Poslanika, s.a.v.s) - stavljanje 'šećerne tvari' unutar usta novorođenčeta definitivno smanjuje osjećaj boli i srčani puls. Zanimljivo naučno-medicinsko istraživanje, objavljeno u časopisu ''British Medical Journal'' (br. 6993, 10. juni 1995.), dokazala je, izvan svake sumnje, korist od davanja šećera novorođenčetu kako bi se reducirao osjećaj bilo kakve bolne procedure kao što je bockanje pete za uzorak krvi ili prije obrezivanja.

O odjeći i raz/odijevanju u svjetlu šerijatskopravnih propisa (prof. dr. Enes Ljevaković)

hidzab_lea_naslovnaOdijevanje, odnosno javno pokrivanje ili otkrivanje onih dijelova tijela koji se u Šerijatu nazivaju avretom, važno je vjersko, društveno i individualno pitanje. Fenomen globalizacije u svim oblastima života, a posebno u sferi komunikacija, učinio je i najintimnije tajne, potpunu razgolićenost, otvorenu pornografiju, kao i prikrivene erotske sadržaje, sveprisutnima, svuda i svima dostupnima, kako punoljetnim tako i maloljetnim osobama, oženjenim i neoženjenim, dakle, planetarnim problemom. Ova činjenica, čije posljedice svakodnevno uočavamo i osjećamo u domu i na ulici, u porodici i u društvu, čini naznačeno pitanje još važnijim i aktuelnijim.

Kriza islamske civilizacije: Deformacije i skretanja u načinu mišljenja i kulturi ummeta

KrizaIslamskeCivilizacije_naslovnaNa prethodnim stranicama iznijeli smo jednu općenitu sliku kako se odvijao tok uzmicanja i potiskivanja u stranu islamskog civilizacijskog duha u ummetu, uprkos blijesaka i blagostanja koje je taj duh ostvario u prethodnim stoljećima. Danas je potrebno da precizno shvatimo koje su se to promjene i skretanja desila u mišljenju ummeta, u njegovom mentalitetu i osjećajima te koliko je to utjecalo na muslimana kao pojedinca i na muslimane kao zajednicu. Potrebno je, također, da shvatimo šta je kočilo napore reforme da bi ovo istraživanje, na kraju, moglo doprinijeti iznalaženju lijeka i kompletiranju sredstava za reformu i preporod kako bi ummet zadobio poštivanje i uvažavanje čovječanstva te našao one koji će pažljivo saslušati uzvišene vrijednosti i moralne izazove koje nudi.

Razmišljamo li o kaburima – našim budućim domovima??

minber

Braćo i sestre u islamu! Danas 20. džumade-l-uhra 1433. H, 11. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Razmišljamo li o kaburima - našim slijedećim kućama. Na početku hutbe podsjećam sebe i vas na Suru Et-Tekasur (Nadmetanje), u kojoj Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete,(1) sve dok kabure ne naselite!(2) A ne valja tako, saznaćete svakako!(3) I još jednom, ne valja tako, saznaćete svakako!(4) Ne valja tako, neka znate pouzdano,(5) džehennem ćete vidjeti jasno!(6) I još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!(7) Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno!(8)

Braćo i sestre, Allah, subhanehu ve te'ala, nas u citiranoj Suri podsjeća na ljudsku slabost koja se ogleda u međusobnom nadmetanju ljudi u pogledu broja djece i gomilanja imetaka, te da to traje sve dok ne nastanimo kabure, tj. dok ne umremo. Potom nam naš Gospodar potvrđuje tri puta da „tako (kako ljudi čine) ne valja“, te da će oni koji robuju dunjaluku zasigurno vidjeti džehennem i da će ljudi biti pitani za lagodan dunjalučki život.