Zaista se djela cijene po njihovom završetku
Od Sehla ibn Sa'da se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
"Zaista se djela cijene po njihovom završetku." (Buhari, 11/330)
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi od Vjerovjesnika, alejhis-selam, da je rekao:
"Zaista je moguće da neko dugo vremena radi djela stanovnika Dženneta, a potom okonča svoj život sa djelom stanovnika Vatre. A moguće je također da neko dugo vremena radi djela stanovnika Vatre, pa svoj život okonča sa djelom stanovnika Dženneta." (Muslim, 2651)
Jedna od osobina modernog vremena jeste i kriza autoriteta. Ugrožen je autoritet roditelja, učitelja, imama, šejha, alima,... Postalo je sve relativno. Sve se može dovesti u pitanje. Sve su češći slučajevi da i oni koji se smatraju muslimanima dovode u pitanje propise Kur'ana i Sunneta na način da ih svjesno drugačije čitaju i tumače. Ono što je važno i smjerodavno se zamjenjuje sa sporednim i nebitnim.
Treća opasna deformacija koja je pogodila islamsku misao i muslimanski način razmišljanja zbog izolacije učenjaka bila je deformacija u shvatanjima a ona je za posljedicu imala intelektualnu nemoć, mrtvilo i govor pun prijetnji i zastrašivanja kako bi se na taj način ugasio duh kritike i mase prisilile da se usljed intelektualne nemoći predaju i prihvate ono što se od njih traži. To se desilo stoga što nije bilo moguće ugasiti duh kritičkog promišljanja i traženja argumenata, te stoga što se mase nisu mogle podvrći diktatu sve dok iskrivljena shvatanja nisu prodrla u osnovna islamska shvatanja – što je onda olakšalo zadaću i pripremilo razum i dušu da se pokore, okrenu sijeđenju i oponašanju i, konačno, da se predaju.
Zahvaljujemo se Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, na svim blagodatima kojim nas je obasuo, zahvalom kojom Mu se samo iskreni i pravi robovi Njegovi mogu zahvaliti. Neka je salavat i selam na najčasnijeg Poslanika, pečata svih vjerovjesnika i Allahova miljenika – Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, na njegove vrle ashabe, i na sve one koji slijede stope njegove do Sudnjega dana!
Zavist je urođena osobina u prirodi čovjeka. Zavist je da čovjek prezire da ga iko od ljudi pretekne u bilo kojoj blagodati ili vrlini. U vezi s tim ljudi se mogu podijeliti u više kategorija.
Ovdje vidimo da je svrha imetka izvršavanje dužnosti prema Allahu, a to je namaz i dužnosti prema ljudima - zekat. Nije svrha imetka uživanje i naslađivanje, kao što se stoka naslađuje. Kada imetak pređe tu granicu ili izađe iz ova dva okvira, onda je za tog čovjeka bolje da mu zemlja ispuni utrobu. Čovjekova utroba treba biti ispunjena onime što je svrha njegovog postojanja: imanom, naukom i mudrošću. On je stvoren da spozna svoga Gospodara i Stvoritelja, da vjeruje u Njega, voli Ga i spominje. Imetak je samo sredstvo koje će mu u tome pomoći.
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasihat naziva vjerom.
