suniti

Iranski režim podržava terorizam i ubijanje nedužnih muslimana

Iranski režim podržava terorizam i ubijanje nedužnihmuslimana

U “Preporodu” br. 23/985, od 1. decembra 2012., na strani 28, objavljen je intervju sa prof. dr. Seyyidom Abu Hasanom Nawabom, rektorom Univerziteta za religiju i mezhebe u Qomu (Iran). Ono na što se želim osvrnuti jessu neke činjenice koje je u tom intervju iznio Nawab, a koje se odnose na događanja u Siriji i krvavi sukob koji tamo traje punih dvadeset mjeseci i u kojem je diktatorski režim Bešara Asada do sada ubio više od 40.000 ljudi. Masakri, silovanja, paljenja, otimačine, iseljavanja... svakodnevnica su Sirije na koje se svijet već svikao.

Kratki dosje o sirijskim Alevitima/Nusajritima

Kratki dosje o sirijskim Alevitima/Nusajritima„Arapsko proljeće“ u Siriji daleko je izazovnije i kompliciranije od skorašnjih revolucija koje su se odigrale u arapskim zemljama. Svrgavanje sirijskog režima označava i odlazak čitave tiranske hunte, koja već decenijama, pod plaštom islama i sunnizma, „ispija krv“ nevinom sirijskom sunnitskom narodu. Ako se pogleda historijska, ideološka i religijska pozadina, iz čijeg miljea potječe sirijski sistem, kao i dinastija Asadovih, uistinu će se tada shvatiti da sirijska borba za slobodu nije samo puka borba između režima i naroda, tiranina i obespravljenih, bogatih i siromašnih, već i borba za povrat izgubljenog dostojanstva i časti koji su prije više decenija nasilno i nizom manipulacija oduzeti od većinskog sunnitskog naroda Sirije i predati posredstvom francuskog kolonizatora zastranjeloj sekti nusajrita. Drugi aspekat težine sukoba u Siriji jeste činjenica da je sirijski režim dio bliskoistočnog svešiitskog projekta ekspanzije, čime je unutrašnji sukob dobio i međunarodne razmjere, zasada barem na diplomatskom nivou.

Šiitsko-sunnitski problem u Siriji

Šiitsko-sunnitski problem u SirijiHistorija civilizacije je u velikoj mjeri historija oružja. Ona razdoblja u kojima je prevladavajuće oružje skupo i teško ga je proizvesti, sklona su despotizmu. Sa druge strane, arapski mentalitet u kome je potrebno imati vođu, starješinu, oca ili kakvoga diktatora, još uvijek postoji, ali taj isti mentalitet, posredstvom modernih medija, danas se pod svaku cijenu mijenja. Ako zanemarim te masovne medije, koji su značajan faktor u propagiranju i širenju (dez)informacija, s obzirom da često ne iznose realno stanje o aktuelnoj situaciji, te slušam priče stvarnih ljudi, koji su boravili u Siriji, njihovo iskustvo u slučaju te zemlje, ne razlikuje se puno od onoga što prenose međunarodne televizijske mreže. Činjenica je da tamo manjina vlada i drži sve konce u svojim rukama! Kina, Rusija i Iran od marta prošle godine blokiraju svaku intervenciju i ozbiljnije sankcije za čovjeka, odnosno porodicu, koja tradiciju genocida brižljivo baštini. Stali su u odbranu sirijskoga režima, a rezultat njihove politike je skoro 9. 000 ubijenih Sirijaca. Narod želi promjene! Dakle, ne radi se isključivo o američkome planu za dominaciju nad tim područjem Bliskoga Istoka, a historijski posmatrano, Sirija je oduvijek bila poprište sukoba.