srebrenica

U bašče dženetske, sine da šetaš

genocid2Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje.

 

‘Najžalosnije je bilo kada su u grupama dovodili muškarce i odsijecali im glave’

mezarje_potocari_naslovnaNa suđenju za genocid u Srebrenici dva svjedoka Tužilaštva BiH danas su rekla da su po dolasku u Potočare u julu 1995. godine čuli da će biti preseljeni s tog područja “tamo gdje Mladić naredi”.
- To je bilo 11. jula, najžalosniji je bio dan. Skupa s bratom i drugim mještanima sam otišla u Potočare, gdje smo zatekli puno naroda. Sjećam se da nam je srpska vojska govorila da nikome neće dlaka faliti, to jest da nam se ništa neće desiti - prisjetila se zaštićena svjedokinja A2.

Mr. i Mr. Smith

Tadic_Dodik_s1Bili su generacija 1958/1959. On je bio predsjednik Republike Srbije, skromni i pristojni profesor psihologije, gradsko dijete iz fine obitelji, odrastao negdje na pola puta između vrelog beogradskog asfalta osamdesetih i očevih večernjih soareja sa akademicima, filozofima, književnicima i Dobricom Ćosićem, a on premijer Republike Srpske i njegova čista suprotnost, rmpalija iz Laktaša, odrastao negdje na pola puta između roditeljskog seoskog imanja i fakulteta političkih nauka, uvijek u akciji, uvijek u nevolji, talentirani košarkaš i poduzetnik, bogat, moćan, beskompromisan i brz.