
Prošlo je tek nekoliko dana od proslave Ivanjdana u Končarevu. Novine su podrobno izvestile kako je to „tradicionalno veselje“ proteklo i ko je šta pjevao. Neki mediji su išli u detalje. Reklo bi se da su novine senzibilne kada su u pitanju stvari od državnog značaja. Dačićeva Miljacka ili Nikolićev Kalašnjikov u kontekstu Palmine seoske zabave imaju veliki publicitet. Obojica su, međutim, tokom devedesetih potpuno drugačije interpretirali Miljacku i kalašnjikov. Od toga danas nije ostalo ništa, osim „tradicionalnog“ žala za mladošću koji ume da eskalira na saborima i vašarima. U takvoj atmosferi se kreira nova srpska Vlada. Mediji, naravno, sve uredno prate, a poneki od njih i drže tercu. Očekivalo bi se da u svim stvarima od državnog značaja, štampani mediji u Srbiji budu na visini zadatka kao što su to pokazali svojim izveštajima sa gostovanja političke elite na kik-boks žurci u Končarevu. Međutim, stvarnost nam pokazuje da to nije tako. Ovog 11. jula, na sedamnaestu godišnjicu genocida u Srebrenici, oglasili su se svi važni faktori u svijetu, osim koalicionaih partnera i državotvornih medija u Srbiji.