Kroz farsu o vjeronauci, i skretanje pažnje javnosti time, izašlo je na površinu kompletno priznanje nemoći SDP-a u realiziranju iole ozbiljnije politike kakva se kroz predizbornu propagandu najavljivala. Država je u klinču. Ispada da SDP i kad pobjeđuje gubi. A kad stranka na vlasti gubi onda gube svi čovjeci. Nisam zlurad i volio bih da su stvari drugačije ali nisu. Nakon sto je očito o kolikim dimenzijama političkog neuspjeha se radi u proteklom vremenu nakon izbora, druga žalosna činjenica nas sada bode u oči. Čini se više ideološka nego politička. Na veliku žalost svih, pa i mene koji nisam, naravno, glasao za SDP ali jesam, jesam gajio nadu da je ta politička opcija postala zrelija i da je naučila iz svojih grešaka sa Bošnjacima i/ili muslimanima. Dakle na veliku žalost, SDP kad je vidio da ne može ništa naspram srpske politike (a nekako brzo su se pomirili s tim) onda se okrenuo protiv elementa protiv koga bi se možda moglo a politički je ne(za)štićen. Da ukratko raščlanimo. Naime, od svih prioriteta u državi, svih prioriteta za koje sada najveću odgovornost snosi upravo SD partija, a kako je već primijetio gosp. Pašovic, SDP srlja u hvatanje u koštac sa pitanjima nižeg političkog(?) ranga.
No vrlo možda i ne srlja, vrlo možda je ovo ustvari bio dosta lukav, isplaniran potez. Ništa nije onako kakvim se na prvi pogled čini.