Komentar hadisa o ljubavi u ime Allaha
U predislamskom vremenu, vremenu neznanja i odsutnosti zdravog poimanja pokornosti Allahu (džahilijjetu), ljudi ne poznavaše, niti su ikada uopće čuli za pojam „ljubav u ime Allaha“. Svaki vid međuljudskih odnosa u tom vremenu, a sve češće i u ovom našem, bijaše zasnivan na osnovu njihovog mjesta boravka, rodbinskih veza, nacije, boje kože i sl. Međutim, nakon što je svijetlo islama obasjalo duše i srca vjernika, Uzvišeni Allah učini da najčvršća i najuzvišenija veza među ljudima bude upravo na osnovu njihove vjere.
Policija nadzire situaciju, pucala je u zrak da zadrži gomilu od oko 600 protestnika zbog spaljivanja Kur'ana.
"I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine." (El-Kasas, 77.)
Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je na početku sure El-Mu'minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: "...i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju..." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 3.), da bi kasnije rekao: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 10-11)
Živimo u vremenu u kojem se svakim danom bilježi sve veći broj negativnih pojava u društvu. Mnoge do tih negativnih pojava, koje razaraju naše društvo, su općepoznate i na njihovu štetnost svakodnevno se ukazuje. Međutim, jedna od ovih negativnosti, a kojoj mnogi ne pridaju pažnju i ne ukazuju na njenu štetnost, svakako je – srdžba. Naime, srdžba je veliki uzročnik mnogih ružnih i nemilih događaja, a nažalost ova ružna pojava raširena je i među muslimanima.
Od osobina iskrenih vjernika jeste i udjeljivanje u izobilju i u oskudici. Allah, subhanehu ve te'ala, uz druge osobine spominje i ovu osobinu bogobojaznih, onih kojima je On Uzvišeni obećao Svoj oprost i Džennet, pa kaže: „...i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Prijevod značenja Alu-Imran, 133-136)
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je upitala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Da li si doživio teži dan od onoga na Uhudu?" Rekao je: "Doživljavao sam svašta od tvoga naroda! Najteže što sam doživio je ono što se dogodilo na Akabi, kad sam (pozvao ljude da prihvate islam) i predstavio se Ibn Abdujalilu ibn Abdukulalu, a on nije reagovao onako kako sam ja želio. Krenuo sam odatle zabrinut i nisam sebi došao sve dok nisam stigao do Karnu Se'aliba (mikat za stanovnike Nedžda), gdje sam podigao glavu i ugledao jedan oblak koji me natkrilio a u njemu spazio Džibrila.
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu, onoliko kolika je Njegova, subhanehu ve te’ala, veličina i koliko samo Njemu dolikuje. Nema drugog boga osim Njega. Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru islam, do Sudnjega dana.
