Da li je namaz izgubio svoj utjecaj?
IslamBosna.ba - Bez sumnje se svakodnevno pitamo: „Kako je moguće da namaz, koji je koristan i potiče na dobro, nema skoro nikakav utjecaj na naš svakodnevni život? Zašto ne učvršćuje naš moral, niti nas čini jednim od onih koji su posvećeni Allahu? Zašto nastavljamo živjeti poniženi i potlačeni?“
Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je da ne obavljamo namaz redovno ili na način na koji bi trebali. Razumijem zašto vam se ovaj odgovor ne čini zadovoljavajućim, stoga ću ga pokušati detaljnije obrazložiti.
Priča o satu
Pogledaj sat koji stoji na zidu. Sastoji se od mnogo malih dijelova koji su pravilno spojeni. Kad ga naviješ, svi se dijelovi pokrenu i kao rezultat se dobije sat onakav kakvim ga vidimo. Obje kazaljke se pomiču pokazujući tačno vrijeme, svaku minutu i sekundu. Svrha tog sata je da pokazuje tačno vrijeme. Svi dijelovi pravilno povezani su neophodni da bi se ova svrha ispunila.
Ako ga ne naviješ, ne pokazuje vrijeme. Ako ga naviješ na drugi način nego što je to propisano, sat će prestati raditi, ili ako već radi, pokazivat će pogrešno vrijeme. Ako ukloniš neke dijelove i potom ga opet naviješ, ništa se neće desiti. Ako zamijeniš neke dijelove sa nekim drugim dijelovima, naprimjer dijelovima šivaće mašine, i potom ga naviješ, opet neće pokazivati tačno vrijeme. Ako svi dijelovi nisu povezani, sat opet neće pokazivati tačno vrijeme. Iako sat ima sve sastavne dijelove, ne može ispuniti svoju svrhu jer si uzurpirao njihov poredak i uzajamnu vezu.
Nama je preokupacija danas gdje ćemo provesti godišnji odmor i kako ćemo sebi napraviti dobro raspoloženje, a trebalo bi da nam preokupacija bude samo to kako ćemo olakšati čovjeku da dođe do sebe. Da spozna svoje slabosti i da osjeti harmoniju i ljepotu u braku. To nama fali!
Džamija je u islamu nezamjenljiva institucija: rasadnik znanja, svjetionik vjere i mehanizam za transformaciju ljudi. Vjernik je za džamiju vezan već od rođenja – od nadijevanja imena i učenja ezana na uho novorođenčetu, preko vjenčanja i ulaska u novi život, do kraja života i klanjanja dženaze-namaza.
U svakoj stvari koja se sviđa duši postoji izvjestan užitak, uključujući i one koje su zabranjene (haram). Taj užitak je materijalne prirode. Lahko se postiže, a brzo se izgubi i nestane. Njegova osobenost je takva.
