Allah nas je počastio uzvišenom vjerom koje se trebamo pridržavati u cijelosti. Ako ne budemo tako postupali, naši imeci, naše kuće, bit će predmet uništavanja i paljenja, naša će čast biti napastvovana, naša će tijela biti izložena bespoštednom ubijanju. Ovo su činjenice kojih trebamo biti istinski svjesni ukoliko želimo opstati na ovim prostorima i spriječiti genocid, spriječiti etničko čišćenje muslimana.
Kaže autor Šihabuddin Ebul-Fadl Ahmed b. Alijj, Ibnu Hadžer el-Askalani, rahmetullahi alejh: Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ne postite jedan ili dva dana prije nastupanja ramazana, osim čovjeka koji (inače) posti (svoj) post, pa neka ga posti.'“ Muttefekun alejhi.
Uzvišeni Allah vječno hvali Merjem riječima: "A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo." (Prevod značenja, El-Enbija', 91.) Kazivanje o Merjemi je nemoguće početi bez spomena njenih roditelja, jer priča o njoj izravno je vezana za karakter i moral njenih roditelja. Merjem potiče iz poštene porodice. Njen otac Imran je bio imam u plemenu Beni Israil u to vrijeme, dok je njena majka, Hena bint Fakud bila poznata po svojoj pobožnosti. Zekerijah, koji ju je odgojio, je bio Allahov poslanik. Čak i prije nego što ju je zanijela, njena majka je polagala velike nade u svoje buduće dijete.
Njihova su sijela prepuna mudrosti. Njihovim djelima ukoreni su nemarni. Učenjaci su bolji od pobožnjaka i na većem su stepenu od njih. Oni su vođe mudžahida. Njihov život je sreća, a njihova smrt je nesreća. Oni opominju nemarnog i podučavaju neznalicu. Podučavaju druge da na lijep način raspravljaju. Njihova lijepa opomena uzrok je pokajanja grješnika. Svi ljudi su u potrebi za njihovim znanjem. Samo se svađalica može suprotstaviti ispravnom govoru učenjaka. Ljudima je obaveza da im se pokoravaju. Nepokornost učenjacima je zabranjena. Ko im se pokori, upućen je, a ko im je nepokoran, skrenuo je sa pravoga puta...
IslamBosna.ba - Plemeniti Gospodar je iz svoje milosti prema svojim robovima odredio i propisao četiri riječi koje u svom značenju i izgovaranju kriju veličanstvenost i smiraj. Allah, subhanehu ve te'ala, ih je učinio posebnim, obećao je za njih mnoge nagrade kroz hadise Poslanika, sallalahu alejhi ve selem. To su riječi tesbiha, tahmida, tahlila i tekbira: SUBHNAALLAH VEL HAMDULILLAH VE LA ILAHE ILLA ALLAH VALAHU EKBER.
Dragi brate/sestro, prenosimo ti jedan dio hadisa iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve selem, riznice koji govore o fadiletima ili vrijednostima ovog zikra.
Tedebbur – razmišljanje o Kur’anu
Zerkeši je rekao: ”Kod koga se ne nađe znanje, ispravno shvatanje i pronicljivo razmišljanje – neće osjetiti ljepotu Kur’ana.”
Prvo: Životna spoznaja kur’anskih ajeta je najbolji način spoznaje Kur’ana. Ashabi, r.a., najbolje su spoznali Kur’an jer su bili prisutni kada se objavljivao Poslaniku, a.s., a akođer su bili upoznati sa razlozima spuštanja objave, tako da su u potpunosti spoznali značenja kur’anskih ajeta.
Začuđujuće je koliko je insan nemaran prema nebrojenim Allahovim blagodatima i koliko time sam sebi nepravdu čini. Ukoliko nismo naučili da prepoznajemo milost našeg Gopspodara, tada sigurno nećemo biti u skupini zahvalnih a divna je ta skupina. Potrebno je da samo malo analiziramo i veoma brzo ćemo shvatiti koliki smo zalimi sami prema sebi. Ovim tekstom ćemo pokušati, inšAllah, zajednički da se podsjetimo na samo neke svakodnevne blagodati Milostivog.
Iščitavanjem literature koja govori o ibadetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čitalac se ponekad susreće s određenim nejasnoćama. Naime, primjetno je postojanje vjerodostojnih (sahih) predaja koje govore o istom ibadetu, međutim, te predaje isti ibadet opisuju na različit način što kod običnog čitaoca izaziva dozu sumnje i kolebanja. Da bismo pojasnili nejasnoće i otklonuli sumnje poslužit ćemo se primjerima.
Allah, dž.š., kaže, u prijevodu značenja: "I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče (Jusufu, a.s.): "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše (zaprepašćene); "Bože, bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Yusuf, 31).
Većina učenjaka se slaže da poslanik Jusuf, a.s., nije imao takmaca u otmjenosti i lijepom izgledu do te mjere da grupa žena, koje su bile pozvane od strane aziza (titula data kralju u određenom vremenskom razdoblju) da ga videiii, zaboravlja da ima noževe u svojim rukama i umjesto da ogule voće, porezale su vlastite ruke, mada to nisu ni osjetile.
Allah Svemogući naredio je svojim robovima da ga dozivaju i pojasnio šta čeka one koji odbijaju obožavanje samo Njega subhanehu. Od Nu’mana b. Bešira, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet.” Pa je potom proučio ajet: “Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Prijevod značenja Gafir/El-Mu’min, 60.) (Hadis je vjerodostojan, bilježi ga Tirmizi 9/311)
U hadisu od Selmana radijallahu ‘anhu stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Zaista je Allah živ i darežljiv, stidi se kad čovjek digne ruke da ih vrati prazne bezuspješne.” (Hasen, Tirmizi 9/544)
