Ustrajnost u izvršavanju obaveza i lijepo ophođenje prema drugima
Neki ljudi su ustrajni u izvršavanju dužnosti kojima ih Stvoritelj obavezao: ibadet izvršavaju na ispravan način i ustrajavaju u tome. Međutim, s druge strane, u ophođenju sa ljudima njihovo je ponašanje manjkavo i puno nedostataka, zbog kojih skoro da im propadaju sva djela, da nas Allah sačuva. Naređena ustrajnost podrazumijeva kako ustrajnost u ispravnom odnosu prema Stvoritelju, ispoljavanjem čistog monoteizma i izvršavanjem ibadeta onako kako nam je naređeno, tako i ustrajnost u lijepom i ispravnom ophođenju prema stvorenjima te prakticiranjem islama kroz lijep moral.
Znajte, dragi brate i sestro, Allah nam se svima smilovao, da je obaveza na svakom muslimanu, pojedinačno, da nauči i spozna odgovor na tri pitanja, za koja će svaki od nas biti upitan kada bude stavljen u kabur, a to su: 1.) Ko je tvoj Gospodar? 2.) Koja je tvoja vjera? 3.) Ko je tvoj poslanik kojeg si slijedio?
Već dugo vremena muslimani žive u nesporazumima, nesuglasicama, konfliktima i prepirkama. Koju god zajednicu muslimana na zemlji danas da pogledamo, vidjet ćemo da umjesto napretka ka zajedničkom razumjevanju i putu ka dobru, oni su zapali u mnoge vrste nereda, neslaganja i svađa. Ove nesuglasice, za koje se za većinu njih ne zna odakle i kako nastaju, ne remete samo društveni red i poredak, već one šireći se razaraju i čovjekov duhovni svijet i gase pokornost prema Allahu, dž.š. Gdje god postoji inicijativa prema dobru, ove nesuglasice uzimaju svoj danak, te rezultiraju gubljenjem vremena i truda.
Griješiti, stremiti onome što nije ispravno, skrenuti s pravoga puta ili izgubiti pravac – sve su to stvari koje su svojstvene čovjeku. U jeziku je udomaćena jedna izreka u kojoj se kaže: "Čovjek je, pa griješi.", koja ukazuje na činjenicu da je čovjeku svojstveno griješenje. Dakle, čovjek griješi. Međutim, da bi na ovome svijetu mogao sačuvati čast i ugled, budući da je stvoren kao čovjek, i da bi postigao sreću vječnoga svijeta – on ne bi smio svjesno griješiti i ustrajavati u griješenju. Zato su mu pružene mogućnosti kojima može ispraviti svoje greške, bilo da ih je počinio prema drugom čovjeku ili prema Uzvišenom Allahu. Za grešku koju je počinio prema robu - izvinut će se i tražiti halala, a za grijehe koje je počinio prema Allahu - iskreno će se pokajati.
Kako lijep savjet. Koliko samo vrijede ove riječi Omera, da Allah bude zadovoljan njime. Opisao je Omer brigu koja bi trebala da bude prisutna kod svih vladara a to je: obezbjediti ljudima njihova prava vezana za hranu i piće (zaštititi ih od gladi), zatim obezbjediti im čast i sigurnost u njihovim imetcima i životima (pokriti njihova stidna mjesta), i na kraju obezbjediti im posao i halal zaradu (obezbjediti im zanate).
Islam ne umanjuje važnost dobro poznatih moralnih normi, niti jednima pridaje veći značaj odbacujući druge bez posebnog razloga. On uzima sve uobičajene moralne vrline te svakoj od njih određuje mjesto i funkciju u životnom sistemu. On proširuje vidike čovjekovog individualnog i grupnog djelovanja – njegov privatni život i ponašanje kao građanina te njegove aktivnosti u području politike, ekonomije, prava, obrazovanja i društva uopće.
