Piše: Haris Hećimović
Imam Muslim, rahimehullah, bilježi hadis koji Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao (ashabe): “Znate li koji je čovjek bankrotirao?” ............
Braćo i sestre u islamu! Danas 20. džumade-l-uhra 1433. H, 11. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Razmišljamo li o kaburima - našim slijedećim kućama. Na početku hutbe podsjećam sebe i vas na Suru Et-Tekasur (Nadmetanje), u kojoj Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete,(1) sve dok kabure ne naselite!(2) A ne valja tako, saznaćete svakako!(3) I još jednom, ne valja tako, saznaćete svakako!(4) Ne valja tako, neka znate pouzdano,(5) džehennem ćete vidjeti jasno!(6) I još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!(7) Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno!(8)
Braćo i sestre, Allah, subhanehu ve te'ala, nas u citiranoj Suri podsjeća na ljudsku slabost koja se ogleda u međusobnom nadmetanju ljudi u pogledu broja djece i gomilanja imetaka, te da to traje sve dok ne nastanimo kabure, tj. dok ne umremo. Potom nam naš Gospodar potvrđuje tri puta da „tako (kako ljudi čine) ne valja“, te da će oni koji robuju dunjaluku zasigurno vidjeti džehennem i da će ljudi biti pitani za lagodan dunjalučki život.
Srce je sehara ljubavi, a ljubav je jedno od osjećanja koje je Uzvišeni duboko usadio u čovjekovo srce. Kao takva, ljubav bi trebala predstavljati ono najplemenitije u čovjekovoj duši. Plemenita je ljubav prema Allahu, Poslaniku, vjeri uopće muslimanima, svemu što je pozitivno. Ali i takva ljubav mora biti ispoljavana na ispravne načine, definirane islamskim načelima. Plemenita je i ljubav prema suprotnom spolu, i to je osjećanje od Boga dato, dragulj u sehari. Ali, i ova ljubav ima svoje smjernice, šerijatske granice koje se moraju poštivati. Ako se pređu ove granice, onda se dragulj pretvori u obični crni kamen, koji srce povuče na dno ponora.
Prevela: Amra M.
Prosječno ljudsko biće u razvijenom svijetu svakodnevno se bori protiv brige i tuge. Dok se većina ljudske populacije u svijetu suočava sa siromaštvom, glađu, ratovima i očajem, mi, privilegirani da vodimo relativno ugodan život, moramo se boriti protiv straha, stresa i tjeskobe. Više nego i u jednom periodu ljudske historije, stres, tjeskoba i drugi psihički problemi uzimaju veliki danak u ljudskom stanju. Religijska učenja trebala bi pružiti osjećaj rasterećenosti, ali izgleda da je čovjek 21. stoljeća izgubio sposobnost da se poveže sa Bogom,a želja za stjecanjem materijalnog bogatstva postala je balzam za naše ranjene duše. Zašto je to tako?
Munafici su čudna sorta. Oni su uvijek tako blizu, a istovremeno tako daleko. Blizu su kada god treba ubrati plodove tuđeg uspijeha, blizu su kada god treba iznevjeriti zajednicu, blizu su kada god treba napraviti smicalicu i ugroziti svaku inicijativu koja može dati doprinos razvoju i prosperitetu. A njihova daljina se primijeti onda kada ostali članovi zajednice, onako naivno kako to iskreni znaju biti, očekuju podršku, pomoć i solidarnost. Zanimljivo, njihova blizina je tako destruktivna, a njihova daljina sebična, ali to je valjda suština licemjerstva.
Jedna američka profesorica je, za potrebe žena, dvije godine istraživala život. Kuća ili posao? Radnica ili domaćica? Na kraju njenog istraživanja utvrđeno je da je porodični život – život koji će usrećiti ženu.Domaćica je mnogo sretnija od zaposlene žene.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U osvit zore, 2. safera, 1425 godine po Hidžri, ili 22. marta, 2004. godine po miladu, neustrašivi mudžahid najavio je svoj odlazak sa ovoga svijeta, pa je razvijeni i visoko uzdignuti bajrak džihada morao predati novim generacijama mudžahida, onima koji ga neće ispuštati dok ne oslobode svetu zemlju Palestinu. Mjesto primopredaje zastave bilo je tamo gdje je ispustio svoju čistu i plemenitu dušu, predavši je Tvorcu nebesa i Zemlje, u mubareć sabahsko vrijeme, na čistom i mubareć mjestu, na džamijskoj kapiji. Tog jutra je, po običaju, hrabri mudžahid, Ahmed Jasin klanjao sabah u džamiji, i neposredno nakon namaza, preselio je kao šehid. Stiglo ga je ono o čemu je cijeli život sanjao i za čim je čeznuo.
Hvala Allahu kojem pripada sve što je na nebesima i Zemlji, Njemu pripada zahvala na budućem svijetu, On je mudar i o svemu obaviješten. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema, koji je stvorio život i smrt da nas iskuša ko će bolje postupati, a On je uistinu ponosan i grijehe oprašta. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, donosilac radosnih vijesti i opominjač, svjetiljka koja sve oko sebe obasja, neka su Allahov blagoslov i mir na njega.
A zatim:
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha:
''I bojte se Allaha i znajte da ćete se s Njim susresti! A ti obraduj prave vjernike!"
IslamBosna.ba - Slava pripada Allahu, dž.š. Kazna je ono što se ljudima dogodi kao posljedica počinjenog grijeha. Iskušenje je ono što je dato ljudima kao vid provjere koja može biti u nečemu dobrom ili lošem. U pogledu kazne, Allah, dž.š., kaže (u prijevodu citiramo): "Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreća koja te zadesi sam si zaslužio..." (En Nisa, 79)
Piše: Mithad R. Ćeman
Svi zakoni i sve vlade, sve skupine i svi pokreti tvrde da žele idealno društvo i prosperitet za građanstvo. Iako se razumijevanje tih težnji razlikuje zavisno od skupine, ipak postoji skup univerzalnih vrijednosti na koje se svi pozivaju pa makar ih i ne prihvatali u potpunosti, uzimajući u obzir opći stav čovječanstva po pitanju vrednovanja istih. Od tih univerzalnih vrijednosti su: zaštita života, zaštita vjere, zaštita časti, zaštita porijekla i zaštita imetka – vrijednosti koje predstavljaju pet poznatih principa koje šerijat štiti, garantira i stimulira. Sada se postavlja pitanje: Tokom kojeg perioda u historiji čovječanstva je postignut najveći prosperitet i najveći napredak društva?
