Moramo konačno shvatiti i u praktičnom životu primjeniti znakovitu kur'ansku poruku: ''Ne tugujte i ne žalostite se, vi ćete biti gornji, ako budete vjernici.'' Ako se istinski ne vratimo vjeri i ne poslušamo ovu božansku poruku, onda ćemo stalno biti otvorena meta i u tom slučaju bi 21. vijek zaista mogao biti vijek velikog stradanja muslimana. Vrijeme je za pobjede, patnji je bilo i previše
Ima jedna zanimljiva pojava kod muslimana današnjice, a to je evolucija raznih kompleksa inferiornosti vezanih za islam koje im nameće zapadnjačko društvo i civilizacija, a u koju se oni hvataju kao u paukovu mrežu pristajući dobrovoljno na utakmicu na gostujućem terenu. Time padaju u zamku sagledavanja islama i njegovih principa kroz prizmu zapadnjačkog sistema vrijednosti i poimanja života. Uzrok ove pojave je mentalna podređenost zapadnjačkoj kršćansko-ateističkoj percepciji koja nam je zbog naše slabosti kroz medijsku, ekonomsku i kulturološku dominaciju nametnuta kao apsolutno mjerilo ljudskih vrijednosti. Na osnovu tih mjerila mi bi trebali od islama uzeti ono što se sa pomenutom percepcijom poklapa, a ono što je nekompatibilno umotati u stotinu celofana i staviti mašnu, minorizirati ili izbjegavati. Mnogi muslimani osjećaju nelagodu i meškolje se kada se spomenu neke od ovih "zabranjenih" tema koje zapad zbog silne brige za muslimane navodno zamjera islamu..
Gaza...stravični zločini izraelskog režima koji po ko zna koji put pokazuju svijetu da su do svojih globalnih interesa spremni doći preko krvi i leševa nevine djece, staraca i civila. Međutim, da se i ovaj put radi o izuzetno dobro isceniranom događaju, veoma dobro pripremljenom... u to nemam niti truna sumnje.
Izrael je zajedno sa velikim centrima moći želio preusmjeriti kompletnu pažnju na Palestinu, da bi rasteretirili pritiske javnosti da se riješi pitanje Sirije. Granatirali su Gazu i ubili jednog značajnog Hamasovog aktivistu, palestinci odgovorili i onda sve ovo rade kako bi što duže potrajalo. Nakon toga će uslijediti primirje i ovaj događaj će postati historija.
Palestinski narod želi da se oslobodi okupacije, i to je ono što se događa. Palestinci su to pokušali na razne načine. U početku nisu činili ništa. Dvadeset godina su samo sedeli ne preduzimajući ništa – i ništa se nije ni događalo. Kasnije su probali sa bacanjem kamenica i noževa, to je bila Prva intifada. I ponovo se ništa nije događalo, osim potpisivanja sporazuma u Oslu koji nije promenio suštinu okupacije. Zatim su probali sa surovijim metodama – to je bila Druga intifada i opet bez ikakvih rezultata. Pokušali su i putem diplomatije i opet ništa, okupacija je ostala netaknuta. Sada je palestinski narod podeljen na dve struje; jednom rukom baca rakete, a drugom traži pomoć od UN. Izrael ne priznaje nijednu od njih. U međuvremenu su Palestinci pokušali da do rešenja dođu pomoću nenasilnog otpora, ali su naleteli na smrknuta kabinetska lica, gumene metke i otvaranje vatre. I opet ništa. Palestinci su pokušali sve: oružanu borbu, diplomatiju i nenasilni otpor, a Izrael je svemu rekao ne.
Piše: Gideon Levy
Formiranje pravih Srba i Srpkinja počinje još od malih nogu, u školskoj klupi, i zato ništa ne treba prepuštati slučaju. Da bi školska mašinerija za proizvodnju ispravne, nacionalno osvešćene omladine radila kao podmazana, potrebno je deci kroz nastavni plan i program od najranijih dana usaditi u glavu prave vrednosti. A ništa tako dobro ne greje mlado srce kao primeri čojstva i junaštva iz slavne prošlosti našeg napaćenog naroda. Zato pustimo decu da se napajaju na samim izvorima srpske duhovnosti, da bi jednom, kad odrastu, postali poput svojih velikih predaka, kadri stići i zaklati, i na strašnom mestu nevernike postreljati
Piše: Tomislav Marković
Kenan Efendić, urednik web portala www.radiosarajevo.ba (dakako, urednik po važnosti i stepenu odgovornosti ide na prvo mjesto), i Emir Imamović Pirke, stalni kolumnist istog portala, apsolutno nevažni ljudi za širu društvenu zajednicu, njeno značenje i značaj, dakle, socijalni i prezreni marginalci, nerijetko blasfemičari i, konačno, polupismeni trogloditi, moje ime i mene kao osobu već duže vremena ne ostavljaju na miru. (A ovo je samo odbrana i uvijek odbrana.)
Sad su došla druga vremena, preživeo sam lustraciju koje nije ni bilo, ponovo sam na vlasti, i to ne kao Miloševićev portparol i mali od palube, već kao premijer i ministar policije, tako reći glavni baja. A pošto smo empirijski utvrdili da se ubijanje ne isplati, onda možemo i da zapevamo. Pevanje i ubijanje su samo dva legitimna oblika političkog delovanja, a pravi političar se prilagođava okolnostima, u tome je tajna njegove dugovečnosti. Kad treba da se ubija, mi ubijamo, kad dođe vreme za pesmu, nije mi teško da se zagrlim sa Halidom Bešlićem i da otpevam "Ko bi rek'o čuda da se dese, da Miljacka leševe odnese"
Piše: Tomislav Marković
OK, nema nikakve fetve, samo se malo u naslovu šalimo sa našim senzacionalističkim i paranoičnim medijima koji plaho vole fetve, nebitno kakve su i o čemu govore. Mnogi bi vjerovatno voljeli da se i ovakva fetva pojavi, pa da to oduševljeno objave. No nismo mi baš takvi, niti je Boris kao pojava vrijedan toga, mada je ideja na trenutke privlačna.
Kako to obično biva kod muslimana danas, raslojavanja, podjele i nesuglasice kao posljedica udaljavanja od islamskog učenja su uzela maha u svakom aspektu života. Ovo su neke grupacije vjernika koje nakon kraće analize možemo uočiti u našem društvu i našim džamijama.
IslamBosna.ba - Kažu da haman sve pojave u ljudskom društvu mogu da se nađu već u obliku odnosa među životinjama. Euhaplorchis californiensis živi u području slanih jezera na obali Kalifornije.
