Moglo je da bude i gore. Da je ishod novembarskih izbora bio drugačiji, SAD bi sada možda bile suočene sa ratom protiv Irana, većim rezanjem socijalnih i infrastrukturnih programa kako bi se u budžetu nadoknadilo povećanje vojne potrošnje, i povratkom na unilateralni militarizam Bušovog doba. Međutim, lakše je proceniti šta smo verovatno izbegli nego predvideti šta će novi mandat predsednika Obame doneti u naredne četiri godine.
Naša sugovornica je gospođa Elifa Kriještorac, poeta, dokazani patriota i kolumnista. Rođena u Sandžaku, tačnije u Prijepolju, da bi krajem '80-ih godina emigrirala u Njemačku, gdje je duži niz godina radila kao socijalni radnik, dok je danas upošljena u svojstvu tehničkog asistenta pri jednoj klinici. Zbirku poezije «Bašča snova», objavila je 1993. godine, a nekoliko pjesama iz te zbirke ušle su u školsku lektiru za sedmi i četvrti razred, za bosanski jezik. Kolumne objavljuje na popularnom web magazinu Bošnjaci.net, dok istovremeno kolumne na njemačkom objavjuje na Turkisch-pressu.SBK - historijski važan čin za sve Bošnjake svijet
Bošnjaci su “težak” narod. Koliko god ga pokušavali opisati, od Evlije Čelebije do Meše Selimovića i Alije Isakovića, nikad se u potpunosti ne može opisati.
Televizija u Bosni i Hercegovini i užem regionu je jedan virtuelni svijet o kojem bi se dalo naširoko pričati. Postao je to kulturološki fenomen koji ostavlja veliki uticaj na građane željne jeftine zabave i bijega od sumorne svakodnevice, a koji je zbog široke dostupnosti ušao u svaki dom. Zajedničko svim tim televizijama je hronični nedostatak financijskih sredstava, sposobnog adekvatnog kadra i konstruktivnih ideja, pa samim tim i kvalitetnog programa. Uglavnom se za opstanak bore sumnjivim ispitivanjima gledanosti još sumnjivijih agencija i bespoštednim marketingom i komercijalizacijom koji ne pitaju za mjesto i vrijeme.
Prošlo je nekoliko dana od prvog Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK), a polemike oko tog događaja se vode u svim BH - medijima. Zanimljivo je da su mediji iz okruženja bili mnogo korektniji i ne vide osnivanje SBK kao opasnost po cijelu planetu, kako to vide frustrirani "Bošnjaci" poput Envera Kazaza, Hadžema Hajdarevića, Senadina Lavića, Šaćira Filandre i još nekih. Usprkos tome što se taj dan u Domu mladih okupilo 275 uglednih Bošnjaka, među kojima je bilo i nekoliko akademika, oni se ponašaju kao da je dr. Cerić govorio pred praznom dvoranom.
Naše institucije, od političkih, vjerskih i kulturnih, veoma primitivno i do kraja neorganizirano pristupaju problemu odgoja mladih ljudi. Većinu aktivnosti za mlade ljude organiziraju birtije, klubovi, kafane, udruženja i organizacije kojima je interes isključivo novac, zarada i zabava
Poslijeratno vjersko buđenje bošnjačkog naroda je bilo naglo i impulsivno. Iz komunizma i sveopće afirmacije ateizma ušlo se u duhovnošću i vjerom ispunjene ratne godine, a zatim i poslijeratni period relativne slobode izbora i javne artikulacije svjetonazora. Dio tog buđenja je bila i takozvana selefijska dawa, potencijalni dah svježine u komunizmom osakaćeni bošnjački vjerski život. Bio je to primjer koji je rakijom i pršutom opijenom Bošnjaku trebao nakon 1945. godine nanovo pokazati kako se vjera živi i prakticira. Ova dawa je ruku pod ruku sa Islamskom zajednicom mogla narodu vratiti povjerenje u islam, učiti ga i privući nazad u čvrste džamijske saffove. To je mogao biti neki idealni scenario, koji se nažalost nije u potpunosti ostvario. O indiferentnosti i kalkulantskom djelovanju (dobrog dijela) Islamske zajednice ćemo pričati drugi put, ovaj put ćemo o selefijskoj dawi, tačnije o njenim problemima reflektovanim kroz grupice i pojedince koji su svojim greškama privukli veliku pažnju i poslali jednu negativnu sliku ovom narodu. Naravno, uz svesrdnu pomoć povampirenih medija.
Nema nikakve potrebe da se dešifruje namjera dejtonskog sistema da se Bošnjaci razbaštine od svoje vjere i identiteta. To je potpuno javni posao. A ne zaboravimo da se genocidom smatra i onemogućavanje jednom narodu da bude slobodan u ispoljavanju svoga identiteta. To što radi dejtonski režim sa režanjem na svaki oblik bošnjačkog uspravljanja, nije ništa drugo do li kontinuitet one politike koja je dovela do genocida u Srebrenici. I taj genocid u Srebrenici, kao i opsada Sarajeva, bila je javni posao.
Piše: Semir Imamović
IslamBosna.ba- Bespilotne letjelice (dronovi) i njihovi ekvivalenti su dugo vremena privlačili političke i vojne lidere koji su sanjali o kirurškom uklanjanju svojih neprijatelja. Još 1812. godine guverner Moskve grof Rostopčin razvijao je plan da sa balonom preleti francuske linije u Borodinu i baci eksplozivnu napravu na Napoleona. Izvor za ovu priču su memoari francuskog pisca Šatobrijana (Chateaubriand) i nisam to pročitao nigdje drugdje, ali ova priča pokazuje kako, od prvog momenta kada se vinuo u zrak, čovjek je to vidio kao priliku za ubijanje.
Malo je ljudi koji u životu nisu pogledali barem par filmova ili epizoda nekog serijskog programa.
