Često se može čuti konstatacija da će 21. stoljeće biti stoljeće religije ili, pak, stoljeće u kojem će religija imati važnu društvenu ulogu. Iz perspektive vjerujućeg čovjeka to, samo po sebi, ne bi trebalo biti sporno i problematično, čak štaviše. Kada je u pitanju islam, prvo desetljeće novog milenija ide u prilog takvim tvrdnjama.
Međutim, način i širi kontekst prisustva islama u javnosti izaziva, u najmanju ruku, zabrinutost i katkad zebnju. Posebno ako se ima na umu medijska dimenzija. Jer mediji sve manje informiraju, sve manje prenose vrijednosno neutralnu informaciju koja odražava različite pristupe i izvore. Mediji konstruiraju stvarnost, oni plasiraju sliku svijeta i vrijednosti prema svome ideološkom opredjeljenju, formiraju stavove i naklonost javnosti.
Omsiate je namjestila svoju zelenu školsku uniformu i polahko izlazi ispred stola u centru učionice. Ova tiha 12-godišnja djevojčica drži svijetlo obojenu sliku i počinje da objašnjava svojim školskim prijateljima šta je nacrtala. To je svakodnevna scena u školama širom svijeta, ali ima jedna ogromna razlika: njena slika ne prikazuje nedavni piknik njene familije, ili neki veseli školski izlet, nego dan kad je u izraelskoj vojnoj ofanzivi ubijen njen 9-godišnji brat i kad je uništena njena kuća.
Uprkos činjenici da SAD nemaju neprijatelja u svijetu koji im se može suprotstaviti na bojnom polju, odbrambeni budžet za 2011. godinu će se povećati za 7,1%. Većina novog trošenja para bit će usmjereno na bespilotne letjelice, zadnji američki doprinos zapadnoj civilizaciji, sposobne da nadgledaju ogromnu teritoriju i da isporučuju smrt s neba. To je posebna američka vizija vođenja rata, s "pilotom" koji sjedi za stolom, pola svijeta udaljen i koji pritišće dugme da bi ubio mete. Higijenski i mehanički, to je pomalo poput video igrice, bez nereda kojeg trebaš počistiti kasnije.
IslamBosna.ba - Svakodnevno se budim i liježem u postelju s istim pitanjima: "Šta se to s nama dešava"? Zar su naša srca toliko otvrdnula? Gdje nam je nestao onaj rahmet i međusobna samilost na koju se toliko pozivamo?
Jedan je čovjek ubijen u Izraelu i cijeli svijet to zna. A on ustvari i nije Izraelac-nego nesretni radnik imigrant iz Tajlanda. Rečeno nam je i ko ga je ubio: ne imenom, nego priznanjem neke grupe u sjeni, za koju se tvrdi da je povezana s Al-Kaidom. Nepoznata grupa u Gazi, Ansar as-Suna, preuzela je odgovornost za raketni napad na Izrael u kojem je poginuo ovaj čovjek.
Nakon što je prošlo više od godina od zbacivanja talibana s vlasti, Amerika je još uvijek u živom blatu Afganistana. Zaista prošlog oktobra oni su pokrenuli novi plan u Afganistanu, toliko hvaljen, da bi spriječili ponovno talibansko preuzimanje Afganistana, koje se neće dogoditi u skorašnje vrijeme, ali je vrlo, vrlo moguće izvjesno. Prvo zbacivanje talibana s vlasti bilo je poput šetnje. 2001. godine SAD su vrlo brzo porazile talibane, ubijale, hapsile i raspršile njihove borce, te vlast nad Afganistanom predale njihovim rivalima, većinom Uzbecima i Tadžicima iz Sjeverne alijanse.
Sa svojim bijelim turbanom, dugom bradom i vojničkom jaknom ovaj čovjek, za kojeg su nam rekli da je veliki ratnik, pukovnik Imam, posebna je pakistanska zagonetka. Bivši pukovnik pakistanske obavještajne službe, obučen od strane Amerikanaca, zadnjih 20 godina je proveo prebacivajući „pobunjenike“ unutar i van Afganistana, prvo da bi se borili protiv sovjetske armije, a kasnije kao podrška talibanima, pakistanskim saveznicima, u njihovim naporima da zavladaju Afganistanom 90-ih godinama prošlog stoljeća.
Fascinantan skandal je eruptirao u Washingtonu kad je razotkriveno još prljavih stvari koje se dešavaju u ratovima u Iraku, Afganistanu i Pakistanu. Prema istrazi "New York Timesa", i raznim informacijama koje su procurile iz Washingtona, Pentagon i američke obavještajne agencije organizirale su tajnu plaćeničku mrežu u Afganistanu, Pakistanu i Iraku koja ima za cilj ubijanje plemenskih militanata i nacionalista koji se protive zapadnjačkoj okupaciji. Američki zakon zabranjuje ubistva ili korištenje plaćenika. Ali, kao što kaže Ciceron: " Zakoni su tihi u vremenima rata."
25. februara 1994. godine stotine muslimana su obavljali sabah namaz u Ibrahimovoj džamiji u Hebronu, poznatoj među Židovima kao "Pećina patrijarha". Ali onda, u toku namaza, bivši židovski imigrant iz SAD-a, koji je bio vojnik u izraelskim sigurnosnim snagama, ušao je u to sveto mjesto i otvorio nasumičnu vatru iz svoje poluautomatske puške, ubivši najmanje 29 ljudi i ozlijedivši više od 160. Adel Idris, preživjeli, opisao je ovu scenu."Bilo je to kao u koljačnici, sag je bio natopljen krvlju, mnogi ljudi su ležali mrtvi i ozlijeđeni, neki jaučući i na ivici smrti, krv je bila svugdje i mrtva tijela su bila razbacana svuda okolo..."
