Primjeri Vjerovjesnikove, s.a.v.s., milosti prema nemuslimanima
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je upitala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Da li si doživio teži dan od onoga na Uhudu?" Rekao je: "Doživljavao sam svašta od tvoga naroda! Najteže što sam doživio je ono što se dogodilo na Akabi, kad sam (pozvao ljude da prihvate islam) i predstavio se Ibn Abdujalilu ibn Abdukulalu, a on nije reagovao onako kako sam ja želio. Krenuo sam odatle zabrinut i nisam sebi došao sve dok nisam stigao do Karnu Se'aliba (mikat za stanovnike Nedžda), gdje sam podigao glavu i ugledao jedan oblak koji me natkrilio a u njemu spazio Džibrila.
Od Ebu Se’alebe El-Hušenijja Džursuma b. Našira, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah propisao je farzove pa ih ne zanemarujte, a odredio je i granice pa ih ne prekoračujte, oharamio je neke stvari pa ih ne kršite, a neke stvari je prešutio iz milosti prema vama, a ne iz zaborava, i nemojte ih istraživati.” (Bilježi Ed-Darekutnijj i drugi)
Ovaj hadis nam govori da onaj koji obavlja vadžibe i farzove, i ostavi harame poput haram hrane i pića, zadovolji se halalom, da će taj ući u Džennet.
Strasti su sve ono što se suprotstavlja istini, a sama duša ima udjela u strastima i teži njima putem govora, postupaka i nastojanja. Strasti vode dušu prema želji, a zatim, osobu koju su obuzele, na dunjaluku upravljaju prema svakoj prepredenosti, a na ahiretu prema ponoru! Podstiču dušu da voli hvalu, priznanje ljudi i veličanje, traži ugled/položaj među ljudima i želi da se ističe ili u vođstvu ili po određenoj osobini. To je suština strasti.
