Gaza

Pet činjenica o životu u Gazi

gaza_zagaena_vodaIslamBosna.ba

1. Uvijek je dovoljno ribe u moru- ali samo ako ti dopuste da je loviš


Od januara 2009. godine izraelske pomorske snage ograničile su palestinske ribarske brodove na područje udaljeno tri nautičke milje od obala Gazze, blokirajući im na taj način pristup na 85% ribolovnog područja Gazze. U stvarnosti pristup vodama je ponekad ograničen na jednu nautičku milju. Od 2008. godine morska blokada je smanjila ulov ribe za 90%. Od početka blokade u junu 2007. godine ulov ribe se smanjio za 7000 metričkih tona što predstavlja ukupni gubitak od oko 26,5 miliona američkih dolara. Sve ove restrikcije gurnulo je 90% ribara iz Gazze u siromaštvo. Ribolov je takođe postao opasan po život. Samo u 2011. godini desila su se 72 incidenta gdje je prijavljeno da su izraelski brodovi otvorili vatru na palestinske ribarske brodice, ranivši četiri ribara, dok je jedan nestao na moru. Kao dodatak ovome ribarske brodice su često prisiljavane da pristanu na obalu, pri čemu su 43 ribara uhapšena i podvrgnuta ispitivanju u 2011. godini.

Nacizam i cionizam – ideološki blizanci

Nacizam i cionizam - ideološki blizanciSit ne razumije gladnog, stara je narodna izreka koja upućuje na činjenicu da osoba koja nije na vlastitoj koži osjetila težinu neke nevolje ili nekog iskušenja, nikada neće u potpunosti shvatiti tu nevolju kao onaj ko ju je sam doživio. Tako naprimjer bolesnik najbolje razumije bolesnika, slijepac slijepca, paraplegičar paraplegičara, i tako redom. Nije tako samo sa bolestima, već i sa ostalim patnjama i stradanjima kroz koje prolaze ljudi na ovom svijetu. Majka koja je u ratu izgubila sina, lahko će pronaći zajednički jezik sa ženom kojoj je isto tako poginuo sin. Onaj ko je stradao u logoru i bio mučen i zlostavljan, najbolje će razumjeti onoga ko je imao slično životno iskustvo. Ali, da li je uvijek zaista tako? Može li se desiti da gladan ne razumije gladnog ili da napaćeni ne razumije napaćenog? Može li se desiti da ubrzo nakon okončanja vlastite patnje, napaćeni na isti način pati i muči drugoga koji nije učestvovao u zločinu počinjenom nad njim? Nažalost, može.

Razmislimo malo o sljedećim činjenicama:

Jevreji su narod koji je u toku Drugog svjetskog rata prošao kroz vjerovatno jedan od najstravičnijih masovnih zločina u novijoj historiji čovječanstva. Samo zato što su bili Jevreji, milioni pripadnika ove vjere su sistematski progonjeni, mučeni i svirepo ubijani od strane nacista na čelu firera Hitlera i njegovog ''Trećeg rajha''. Nacisti nisu pravili razliku između žena i djece, vojnika ili civila. Za njih su svi bili isti: narod koji zaslužuje da bude uništen i zbrisan sa lica zemlje, kako bi se ostvarilo ''konačno rješenje jevrejskog pitanja''. Fizička bol i stradanje Jevreja završava se okončanjem Drugog svjetskog rata, ali duševna bol pojedinaca, ali i čitave nacije, trajat će još vrlo dugo. Imajući u vidu da je ovaj narod na vlastitoj koži osjetio genocid, bilo bi logično da on najbolje razumije i shvata poziciju žrtve, te da ima najviše razumijevanja i saosjećanja za nedužno stradale. Ali, desilo se čudo. Lideri i političke vođe istog ovog  naroda, uz pomoć vojske i paravojnih formacija, samo tri godine nakon Drugog svjetskog rata i patnji kroz koje je prošao ovaj narod, na identičan način postupaju prema Palestincima koje masovno ubijaju i protjeruju s njihovih vjekovnih ognjišta. Ovaj događaj iz 1948. godine, poznatiji je kao Nakba (arapski: katastrofa), a radi boljeg razumijevanja trenutnog pokolja u Gazi, spomenut ćemo nekoliko bitnih informacija:

Ubijena mladost Gaze- Ahmed

ahmedIslamBosna.ba- Trinaestogodišnji Muhamed ebu Daka prisjeća se trenutka kada je njegov prijatelj i rođak Ahmed ebu Daka ubijen ispred svoje kuće u jugoistočnom dijelu Gaze dok su zajedno igrali nogomet u utorak poslijepodne.
„Iznenada Ahmed je pao na zemlju i bio sam iznenađen kad sam vidio kako krvari ispod srca. Izraelski helikopter je zujao iznad nas i vidio sam izraelske vojne džipove i tenkove blizu granice,“ priča Muhamed.