Još jedna godina…
Prisjećam se... iako nikad nisam zaboravila... prisjećam se... iako mi nikad nije ni data šansa da zaboravim... Ovaj tekst možda neće biti povezan i suvislo.... ali koga briga? Mene sigurno nije... nema ništa povezano i suvislo u okupaciji i egzilu... i nije kao da pišem za Pulitzerovu nagradu... Ovaj tekst će možda biti kolekcija nevezanih rečenica... Ovaj tekst će možda biti bez početka i kraja, može biti reflekcija stanja praznine... ali koga briga? Praznina traje već 20 godina...