Bolest srca
U jednom od svojih predavanja, šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Bolest srca ima dva ogranka, prvi ogranak je neznanje, pa mnogi ljudi vole hajr i dobro i traže ga, ali kod njih vlada neznanje'', nakon čega spominje izreku poznatog islamskog učenjaka Sufjana ibn Ujejne, rahmetullahi alejhi, u kojoj on kaže: ''Naš pobožnjak koji zastrani, sličan je kršćanima, jer oni žele dobro, ali su u tome zalutali, a naš učenjak koji zastrani, taj je sličan židovima, jer oni znaju istinu, ali je prikrivaju.'' Nakon čega šejh Ibn Usejmin dodaje: ''Na ovome se zasniva bolest srca, a kada ovo znamo, obavezno je da kod nas bude prisutno znanje i prihvatanje šerijata ili slijedi propast. Ta propast nije kao fizička, tjelesna propast. Tjelesna propast je povratak u prethodno stanje: 'Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti' (Taha, 55), dok propast srca označava – prestanak života.
Treća opasna deformacija koja je pogodila islamsku misao i muslimanski način razmišljanja zbog izolacije učenjaka bila je deformacija u shvatanjima a ona je za posljedicu imala intelektualnu nemoć, mrtvilo i govor pun prijetnji i zastrašivanja kako bi se na taj način ugasio duh kritike i mase prisilile da se usljed intelektualne nemoći predaju i prihvate ono što se od njih traži. To se desilo stoga što nije bilo moguće ugasiti duh kritičkog promišljanja i traženja argumenata, te stoga što se mase nisu mogle podvrći diktatu sve dok iskrivljena shvatanja nisu prodrla u osnovna islamska shvatanja – što je onda olakšalo zadaću i pripremilo razum i dušu da se pokore, okrenu sijeđenju i oponašanju i, konačno, da se predaju.
Zavist je urođena osobina u prirodi čovjeka. Zavist je da čovjek prezire da ga iko od ljudi pretekne u bilo kojoj blagodati ili vrlini. U vezi s tim ljudi se mogu podijeliti u više kategorija.
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kod Allaha, azze ve dželle, su riznice dobra i zla. Njihovi ključevi su ljudi, pa blago onome koga Allah učini ključem dobra, a katancom zla. I teško onome koga Allah učini ključem zla, a katancem dobra." (Hadis bilježe Taberani i Dija, a šejh Albahi je hadis ocijenio hasenom, vidjeti ''Sahihu Džami'a'' , broj hadisa 4108) U predaji kod Ibn Madže navodi se: "Zaista ima ljudi koji su ljučevi dobra i katanci zla. I zaista ima ljudi koji su ključevi zla i katanci dobra, pa blago onome čijim je rukama Allah učinio ključeve dobra, a teško onome čijim je rukama Allah učinio ključeve zla." (Šejh Albani je hadis ocijenio hasenom, vidjeti ''Sahihu Džami'a'', broj hadisa 2223)
Nije zadesila muslimane slabost osim zbog nepraktikovanja islamskih propisa, te izučavanja i podučavnja istih. Kada su se muslimani počeli nemarno ophoditi sa Uzvišenim Stvoriteljem, tako što su zapostavljali Allahove naredbe i zabrane, postali su otvoreni plijen svakom grešniku i nevjerniku, koji je iskorištavao njih i njihove države, uzimajući njihova dobra, čineći nered širenjem nemorala i nevjerstva. Zaista je islamski ummet bio najbolji ummet koji se ikada pojavio među ljudima, u vrijeme kada je sa čašću prihvatao islam i nosio njegovu poslanicu, trudeći se da obznani i dostavi tu poslanicu drugim narodima.
Uzvišeni Allah odabrao je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje drugove. Pogledao je u stanovnike Zemlje, Arape i nearape, pa je za Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odabrao ashabe, najbolje ljude iz ovoga ummeta, ljude najčišćih srca, najvećeg znanja i najmanjeg pretjerivanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavljaju i šire Njegovu vjeru. U njihovom ponašanju i njihovoj uputi prepoznavali su se znaci dobra. Po zemlji su skromno hodili, umjesto riječima, govorili su svojim djelima. Hranili su se isključivo halalom i ponizno su robovali jedino Allahu. Danju su ustrajavali u sijamu (postu), noći provodili na kijamu (noćnom namazu).
Ogovaranje je ružna osobina i ne čini ga osim slaba duša. Ogovaranje je strogo zabranjeno. Naprotiv, to je jedan od velikih grijeha.
Godina 1998. Miris ratnih dejstava još uvijek se dobro osjeti u zraku. Prošlo je mnogo a sve je još tu. Ruševine, metci, brige, tuge... Još uvijek sam u osnovnoj školi. Nejak sam, i nepopularan, mnogo povrijeđen nekim stvarima. Vremena teška. Hljeba ima, mora se priznati, no ipak mnogo toga nedostaje. Na sebi imam odjeću koja mi ni u kom slučaju ne odgovara. Brat, tri godine stariji, je već nosio ono što ja nosim. Jedne cipele treba da traju cijelu godinu.
