Temelji muslimanske solidarnosti (Velid Draganović)
Slava i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom časnom Poslaniku Muhammedu, njegovom plemenitom rodu, vrlim ashabima i svim iskrenim Allahovim robovima.
Neka je hvala i zahvala Onome koji u Kur'anu poručuje:
„I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio. On je zaista Silan i Mudar“.
(Kuran, En'am 63)
Uzvišeni Allah u ajeti kerimu napominje sjedinjavanje srca. Čija je to srca Allah sjedinio? Srca vjernika. Kako je to Allah džellešanuhu sjedinio njihova srca? Prvo ih je očistio, a onda ih sjedinio.
Da se malo podsjetimo kako mi postupamo kad nešto lijepimo. Prvo dobro išmirglamo i očistimo površine koje hoćemo da zalijepimo, zatim ih namažemo ljepilom i pritisnemo jednu uz drugu.
Vezivanju ili sjedinjavanju ili lijepljenju vjerničkih srca prethodi takođe čišćenje, ali se srca vjernika ne čiste se šmirgl papirom. Ona se čiste spominjanjem Allaha džellešanuhu, činjenjem dobrih djela i izbjegavanjem loših djela. Mjesto na kojem počinje ovaj proces čišćenja jeste džamija. Pravila lijepog ponašanja vezana za posjetu džamiji štite jedne muslimane od nepristojnosti drugih ili bilo kakvog uznemiravanja. Ova pravila su jedan vid samoodgoja u kojem veliku ulogu igra i stid. Ovdje se kroz zajednički namaz iskazuje pokornost Stvoritelju svjetova i liječe muslimanska srca od mržnje jednih prema drugim.
U tom smislu je i hadis: „Najbolji su oni muslimani od čijih su ruku i jezika pošteđeni ostali muslimani“. (Muslim)
Jedna od veoma bitnih odlika iskrenog muslimana koji je shvatio svoju vjeru jeste da bude musliman u svojoj kući i svojoj porodici. Šta ovo znači?
Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Gospodaru sudnjega dana ! Njega obožavamo i samo od Njega pomoć milost i oprost tražimo. Onoga koga Allah na pravi put uputi niko u zabludu ne može dovesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da donese radosnu vijest i da opomene prije nego nastupi Sudnji čas. 
Muslimane u prošlosti niko nije mogao nijednom riječju da omalovažava ili vrijeđa jer je islamski ummet bio ummet u pravom smislu riječi, mogao je da se brani i Allah ga je potpomogao ulijevanjem straha u srca nevjernika. Kada je Omer b. Abdul-Aziz saznao da je muslimanski zatvorenik kod Bizantijaca ponižen on se putem pisma obrati bizantijskom kralju i reče: Saznao sam da je jedan musliman ponižen kod vas, pa kada primiš ovo pismo oslobodi ga, u protivnom pokrenut ću protiv vas toliku vojsku čiji će početak biti kod vas, a zadnji vojnik kod mene, nakon čega nije preostalo bizantijskom kralju ništa drugo nego da oslobodi muslimanskog zatvorenika. Isto tako u drugom poznatom slučaju desilo se da je jednu muslimanku ošamario bizantijac, nakon čega je ona povikala: O, Mu'tesime! (tadašnji muslimanski vladar, op. prev.) Kada je Mu'tesim saznao za taj slučaj rekao je: “Odazivam ti se, sestro, odazivam“, i spremio ogromnu vojsku i tada se desila poznata Bitka kod Ammurijje. 
Mnogi od nas gledaju u svakodnevna zbivanja bez da imaju i tračak nade da bi ovom ummetu i muslimanskom narodu, ma gdje se o¬n nalazio, moglo biti bolje. 
Poštovana braćo, Uzvišeni Allah je rekao: 
