Za ubistvo Zekire Begić, koja je u momentu egzekucije bila u poodmaklom stadiju trudnoće u Bratuncu, a čiji se fetus prilikom obdukcije jasno vidio, kako stvari stoje, niko neće odgovarati. Baš kao ni za ubistvo dvoipogodišnje Amine Hajdarević, koju je Vojska RS pod komandom zločinca Ratka Mladića u Bratuncu ubila!
Časno je nositi žig “vehabije”. Kako se moglo dogoditi da onako sabrana njemačka nacija zapadne u obožavanje... Adolfa Hitlera? Ta velesila od radinosti, urednosti, nauke i razboritosti savila se pred nogama jednog besprizornog budalaša. Zar sve vrijednosti njemačkog društva nisu mogle biti dovoljna brana protiv najezde te mentalne i moralne truleži? Ova pitanja Srbi sebi nikad neće postaviti, u odnosu na gedžovane tipa Miloševića, Karadžića, Dodika i dr., jer je velikosrpski hitlerizam dobio međunarodni certifikat, u vidu postojanja Republike Srpske. Nijemci, pak, i danas tragaju za korijenima svoga pokleknuća, i ponizno nose grijeh holokausta.
Gdje je ta granica na kojoj demokratija prelazi u jednoumlje, um u bezumlje, a jedno sabrano društvo postaje stado ovaca? U ovim procesima postoji tačka na kojoj faktor korupcije preuzima većinu akcija u društvenoj zbilji, jer je u interesnu mrežu uhvaćena kritična masa pojedinaca i institucija koji bi mogli pružiti otpor slapovima bezumlja. Budući da su hitlerizam i islamofobija /antiislamizam istog roda - a o čemu je nadahnuto govorio Željko Komšić – nemoguće je galop bošnjačke autodestrukcije promatrati izvan procesa koji od naroda prave stado, a od njegovih akademskih autoriteta goniče stoke. U Bošnjaka je ovaj problem bjelodan, posebno nakon što je jedan bolesni čovjek, imenom Mevlid Jašarević, zapucao na Američku ambasadu u Sarajevu.
"A jeste vi muslimani glupi kao ovce, pa mi Srbi vas ubijamo i koljemo zadnjih sto godina redovno. U Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom ratu, evo sada i uvijek ćemo, čim nam se ukaže prilika."
Policija nije mogla da garantuje red i mir pa je zabranila memorijalni memorijalni marš žrtvama pokolja u Šahovićima
Mnogi vidovi diskriminacije Bošnjaka u Crnoj Gori doveli su do toga da se Bošnjaci u Crnoj Gori osjećaju kao građani drugog reda. Ovom njihovom osjećaju doprinijeli su politički potezi Crne Gore u bližoj i daljoj prošlosti.
Prelijepo sunčano jutro je u nedelju, 6. Novembra, učinilo prvi dan Kurban bajrama pravim veseljem za stotine hiljade muslimana u Torontu. Prema popisu iz 2001. (što je još uvijek zvaničan broj) u Torontu i okolini živi preko 250 000 muslimana, iako je taj broj danas daleko veći. U tom broju je i nekoliko hiljada muslimana, mahom Bošnjaka, sa područja Balkana. Procjenjuje se da u Kanadi danas ima preko 940 000 muslimana, ili oko 2,8% ukupnog stanovništva ove velike zemlje.
Vječita dilema naših ljudi koji žive u Turskoj je koliko ih ima ovdje a porijeklom su sa prostora Balkana. Ili ko su koliko ih je a da priznaju da su stizali sa Une, Save, Bosne, Drine, Lima, Ibra i Vardara, i naseljavali ogromni prostor maloaziskog podkontinenta.
Saopćenje Bošnjaci.Net povodom dodjele nagrade „Isa beg Ishaković“ premijeru Crne Gore Igoru Lukšiću
Privođenje sina ministra u Vladi Srbije Sulejmana Ugljanina bilo je aktuelna tema za novinare i prilikom svečanosti otvaranja velnes centra u Ribarskoj Banji, kojoj je prisustvovao i potpredsjednik vlade i ministar policije Ivica Dačić.
Bošnjaci u najvećem američkom gradu, kao i njihovi prijatelji imali su u nedjelju ujutro u vrijeme klanjanja bajramskog namaza dupli razlog za slavlje. Svoju kapiju otvorio je novi Bosanskohercegovački islamski Centar u New Yorku, u zgradi koja je kupljena vlastitim sredstvima. Sada je ona “jedan kroz jedan” u vlasništvu bosanskohercegovačkog džemata u ovom gradu.
