Doista, ako bismo povjerovali piratskom Emiru Imamoviću Pirketu, „da hodžama nije mrsko gledati piratske kopije", onda s pravom treba postaviti pitanje Cinema City-ju u Sarajevu zašto distribuiraju piratske kopije i upravo tu nezakonitost projektiraju u svojim kino dvoranama?! Zašto, opet, tu noć 25.12.2011. u Cinema City-ju budu i ljudi, uposlenici Sarajevo Film Festivala, zašto, dakle, i oni podržavaju piratske kopije? Zašto i svi normalni građani podržavaju piratske kopije i zajedno ih s hodžama gledaju u sarajevskim kinima?! Pitanja su na mjestu, jer bivši glodur magazina „Dani", zatim izvršni urednik magazina „Gracija", kolumnist dragi Allah zna više čega i koga - kaže da su to piratske kopije. Kad čujem da neko ima nadimak, onda, po crti automatizma, tražim karakteristiku u njegovom ponašanju ili specifičnost njegove pojave koja, zapravo, nadimak, kao takav, generira i projicira. Tako sam ponekad, priznajem, mislio i o čudnom nadimku bh. novinara Emira Imamovića Pirketa, Tuzlaka, koji se nastanio i skrasio u Šibeniku, kao šibenski zet, pa nam otuda fino-lijepo i vrlo redovito šalje svoje tekstove, kolumne i tumačenje naše stvarnosti, da ne kažem, a što bi, opet, bilo i najpreciznije - soli nam pamet iz pristojne udaljenosti. Helem, vratimo se čudnom nadimku - Pirke. Otkud Pirke, doista, ne znam, ali sada imam svoje tumačenje, jer mislim da je Pirke došlo otuda što „mnogoštovani" Emir Imamović voli piratizirati ljude, stvari i pojave. Pa kada nešto ili nekoga piratiziraš, dakle, činiš ga piratom, sklonom piratstvu, onda i ti kao subjekt te piratizacije postaješ Pirke, hoću vjerovati. Pirke - onaj koji piratizira ljude, kazano „karahasanovski". A o čemu se radi?