Onaj koji ti je otklonio jučerašnje brige, dovoljan ti je i za sadašnje i buduće brige i iskušenja, pa se u Njega pouzdaj. Ako Allah, dž.š., bude s tobom, čega da se bojiš, a ako On bude protiv tebe, pa ćemu da se nadaš?
Piše: Sevla el-Udejdan
Preveo i prilagodio: Abdusmed Nasuf Bušatlić
Toliko lijepih emocija i promjena dolazi sa Ramazanom, da je čovjeku žao što ne traje duže. Mjesec dana je prekratko, a čovjek se tako lako navikne na lijepe stvari. Atmosfera u društvu je drugačija, ali ne samo ona - drugačija je i ona mikroatmosfera koja se nadvija nad našim srcima.
Imate li nekoga koga mnogo volite, ali je daleko? Toliko daleko da ga viđate samo jednom godišnje. A kad se počne približavati dan njegovog dolaska, s radošću odbrojavate dane i pripremate se da ga dočekate na što ljepši način!
IslamBosna.ba- Prvi put sam pročitao Dikensov klasik „Sumorna kuća“ u samici kampa „Echo“, Guantanamo. Glavni dio ove priče bazira se na fiktivnom, iako vrlo tačnom, reprezentativnom, beskrajnom slučaju „Jarndyce protiv Jarndyce“ koji u potpunosti iscrpljuje i uništava živote glavnih likova, poput odluka Vrhovnog suda koje se tiču zatočenika u Guantanamu. Ali moju maštu je tada okupirala prva rečenica drugog Dikensovog klasika „Priče o dva grada“ koja glasi:“ Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena.“ Upravo tako bih ja opisao plemenite mjesece ramazana koje sam proveo u američkom zatočeništvu.
'Šejh Muhamed Hasan na jednom od svojih predavanja priča: “Jedan od mojih prijatelja, koji inače radi u jednoj od bolnica u Egiptu, ispričao mi je slijedeći slučaj: “Šejh Muhamed, tako mi Allaha, tokom dugogodišnjeg rada u bolnici, ovakav slučaj nisam vidio niti čuo za nešto slično. Doveli su nam čovjeka koji je prešao 60 godina a koji je bio hafiz Kur'ana. Kad sam ušao kod njega u sobu da mu objasnim operaciju i način same operacije, vidio sam
Diplomirao je visokom ocjenom, bio je zadovoljan postignutim uspjehom i bio je siguran da ga čeka lijepa karijera. Jedna od najvećih firmi u njegovoj državi je raspisala konkurs za popunu određenih mjesta. Odmah je priložio potrebnu dokumentaciju te prošao prvi intervju. Završni intervju od kojeg zavisi da li će biti primljen, je razgovor sa generalnim direktorom te firme. Dok je sjedio ispred direktora koji je pregledao njegove dokumente, podigao je pogled prema njemu te počeo sa pitanjima.
Uvijek sam mislila da je najbolja zajednica ona u kojoj žive različiti ljudi. Ne sviđa mi se pomisao na društvo u kome svi radimo i mislimo isto. Tamo gdje svi misle isto, niko ne misli previše.
H. H. rođena 1966. godine u jednom selu nedaleko od Bratunca. Rat je zatekao u selu u kojem je bila udata, gdje boravi do 1995. godine kada je protjerana u Srebrenicu.
U Srebrenici sam stanovala u blizini bolnice. Najviše vremena smo provodili krijući se po podrumima od četničkih bombi i granata. U teškoj situaciji sa hranom preživljavali smo dane, dok nije počela stizati pomoć konvojima i iz aviona. Popravilo se stanje sa hranom, ali je stigla druga nesreća. Moja starija sestra poginula je u potrazi za avionskim paketima sa hranom. Ubila ju je paleta sa hranom. U julu 1995. godine, poslije višednevnog granatiranja četnici su krenuli u napad na Srebrenicu. Narod je jako bio uplašen i spas je tražio u bijegu prema kampu UN-a u Potočare.
IslamBosna.ba- Pognute glave, sklopljenih očiju sa graškama znoja na čelu govorio sam: "Bože, molim te, pomozi mi i ovaj put kao što si mi dosad uvek pomagao kad sam ti se obraćao. Još ovaj put..." Da, molio sam, bio sam u teškoj situaciji kao mnogo puta do sada, i u takvom trenutku znam... Ne preostaje ništa drugo nego zamoliti opet svog Stvoritelja za pomoć.
Kada bi čula da je neko došao iz Srebrenice, raspitivala bi se za svog Amira, ali ništa. Svaki dan se vraćala skrhana, slomljena i beznadežna jer su se pročule glasine da su muškarce pobili i zakopali ih u masovne grobnice. U Esmi je ipak tinjala neka nada i tješila je samu sebe riječima:
''Ma nije moguće! Pa on je tek dijete. Ništa im nije skrivio.“
...
Jedanaesti je juli. Sunce grije, peče, spušta svoje vrele zrake na ovaj dunjaluk, a dolje daleko na ovom komadiću zemlje bosanske kao da se odvijaju scene iz džehennema. Plač , jauci, vriska male djece, pucnji, psovke.
