Gledati zločin(ca) u oči
S druge strane normalnog života u Bosni i Hercegovini, postoji "dezintegrisani" život onih ljudi i njihovih porodica koji su u ratu i neviđenoj agresiji preživjeli, i ako su preživjeli, izrazito velike traume. Ti ljudi još uvijek traže kosti svojih najdražih po bosanskim vrletima i u mulju dna akumulacijskih jezera (tu provodeći svoje ljetnje odmore) da ih dostojanstveno spuste u smiraj, s molitvom, s dženazom, s ispraćajem; oni/one još uvijek gledaju ožiljke fašizma i mržnje na svojim tijelima, svojim razrušenim kućama, spaljenim ognjištima, uzurpiranoj zemlji i "zauzetim" čaršijama.
Zbunjivanje i ubijanje svakog nacionalnog i vjerskog dostojanstva u bošnjačkom narodu predstavlja konstantu i kontinuitet javne i društvene scene. Šta je čovjek bez dostojanstva, jer ljudskoj ličnosti ubijte ponos i dostojanstvo ubili ste u njoj čovjeka.
Jedan od američkih vojnika koji su se fotografirali uz ubijene Afganistance u srijedu je priznao krivnju za ubistva tri nenaoružana afganistanska civila u istrazi ratnih zločina koja je obuhvatila desetak pripadnika njegove satnije i rezultirala nekim od najozbiljnijih dosadašnjih optužbi iz rata u Afganistanu, prenosi TV mreža MSNBC News. 
Izašao je novi broj Saffa. Besplatno ga možete skinuti sa www.saff.ba. Od tekstova izdvajamo:
IslamBosna.ba - Halebdža je grad između Iraka i Irana u kojem je 16. marta 1988. počinjen stravičan zločin. Saddam Husein je hemijskim oružjem ubio 5.000, a ranio 7.000 Kurda. Desetine hiljada ljudi zatražili su utočište na turskoj granici. Pročitajmo o masakru u gradu Halebdža iz svjedočenja novinara Ramazana Ozturka, koji je taj stravičan masakr svijetu otkrio nezaboravnom fotografijom bebe u krilu svoga oca:
