Ukoliko ste se nekada zapitali, kako to da kršćani širom svijeta tako mirno posmatraju uništenje Libanona, u kojem je osim Muslimana (oni su već –klasika- izgubili pravo na saosjećanje, kao žrtve nisu uopšte bitni) ginuo i nemali broj Libanonskih Kršćana, evo jedne alternative za vašu zbunjenost.
“Kolaps kršćanstva razara britansko društvo – a islam popunjava prazninu!”; “Crkva ne čini dovoljno da...
Tijekom hladnog rata pravila međunarodnog ponašanja bila su jasna, a jamčilo ih je ono što...
Kada je, nedavno, u Crnoj Gori čovjek ubio drugog čovjeka samo zato što je ovaj...
Grad bez ijednog vjerskog objekta je nakaza od grada, antigrad, staljinistički grad, sramota te vlasti...
Svako mora da se pokrene, požuri i otme što više vrhova brda da poveća naselja, jer sve što uzmemo sada ostaće naše....Sve što ne otmemo otići će njima. (Ariel Sharon, tada izraelski ministar vanjskih poslova, na sastanku sa militantima iz ekstremne skupine Tsomet , France Presse,15.novembar 1998.godine
Organizacija za zaštitu okoliša po imenu Groupe des ecologistes francais, za koju se do tada nije čulo, preuzela je odgovornost za napad, iako je to francuska policija odbacila. Međutim, policijsko odbijanje da objavi ikakve informacije o istrazi sabotaže navela je novine da objave nagađanja o tome ko bi mogao biti odgovoran. France sijoir, naprimjer, napisao je da policija sumnja na “ekstremne ljevičare”, dok je Le Matin pisao da su to učinili Palestinci koji su radili za Libiju. Sedmičnik Le Point je ukazivao na FBI.
Knjigu je izraelska država pokušala zabraniti, čak je bila dobila i presudu u Kanadi i SAD o privremenoj obustavi njenog objavljivanja.
Zvijezda tog čovjeka je zasjala na svjetskoj političkoj sceni na dan kada je nazvan «inženjerom» Oslovskog dogovora koji su potpisali Jaser Arefat i Jicak Rabin. Po njemu je PLO priznao cionističku tvorevinu Izrael i prepustio joj osamdeset posto mubarek palestinske zemlje u zamjenu za ograničenu palestinsku upravu koju je trebalo uspostaviti nad mnogobrojnim palestinskim invalidima i bogaljima na Zapadnoj obali i Gazi, a koju je, nakon što je uspostavljena, Šaron ubrzo dokrajčio.
Dovoljno je čitati američke novine koje pišu o Hamasovoj predanosti uništenju Izraela, ili o beskonačnim prijetnjama od kojih Izraelci pate zbog krvavih palestinskih samoubilačkih napada ili Hezbullahove agresije.
