Kada je počelo Arapsko proljeće, taj neviđeni talas narodnog bunta, kao i svaki musliman u svijetu radovao sam se mogućim promjenama. Pred odlučnim zahtjevima arapskog svijeta počeli su lančano padati višedecenijski totalitarni režimi, koji su samo nekoliko mjeseci prije bili nedodirljivi i neosvojivi bastioni. Za sve vrijeme ta moja radost bila je izmiješana sa strahom od pomisli: šta ako krene u Siriji?
Da li se u Bosni i Hercegovini, odnosno tamo gdje su Bošnjaci većina, može primijetiti pokušaj, ili makar želja, sprovođenja vjerskog čišćenja ili svojevrsne ateističke inkvizicije? Da li bi neki rado i zanosno sproveli takvu zamisao, ako budu u prilici i šaka im zapadne?
"Pretpostavljeno pravo SAD-a da nameće svijetu svoju volju, ako treba i silom, nije se promijenilo. Ali njegova sposobnost za to jest". Donosimo drugi dio eseja Noama Chomskog o trenutačnoj poziciji Sjedinjenih Američkih Država u raspodjeli globalne moći
Bezbroj puta sam pokušao svom učitelju arapskog u Egiptu da objasnim zašto je u Njemačkoj jedan ministar vanjskih poslova peder, zašto živimo s psima u kućama, kao i šta je kompostna vrećica za organski otpad. Rado sam branio zapadne vrijednosti i objašnjavao ih. Ali, onda je došlo to prijepodne, u proljeće prošle godine.
Piše: Gerald Drissner
Izvor: Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung
Jedno je pisati deklaracije i povelje o toleranciji i suživotu, a nešto sasvim drugo je u praksi pokazati toleranciju i živjeti suživot. Ovo prvo uglavnom čine oni koji priču o toleranciji i suživotu vide kao najobičniju pragmu i metod za manipulisanje masama, a s ciljem ostvarenja političkih i drugih egoističkih (nemoralnih) ciljeva. A ovo drugo je praksa onih kojima je suživot i tolerancija životni princip, koji je plod ubjeđenja i iskrene vjere u Allaha dž.š. i Sudnji dan, i koji ne zavisi od trenutačnog raspoloženja i društveno-političke zbilje.
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iako je međunarodni pritisak možda donekle smanjio krvoproliće u Siriji, nedostatak istoga u većoj mjeri neće osuditi na propast revoluciju u toj zemlji.
Krajem 2011. godine bili smo svjedoci američkog povlačenja iz Iraka čija je okupacija trajala osam godina i koštala milijarde američkih dolara i hiljade ljudskih života. Sigurno svaki broj vezan
za američku okupaciju Iraka povlači sa sobom diskusiju, a naročito broj poginulih. U narednih nekoliko redova navest ćemo određene cifre vezane za spomenutu okupaciju.
● Američke okupacione snage napale su Irak u martu 2003. godine pod plaštom međunarodnog saveza, u kojem je Britanija bila najjači američki saveznik.
● Oficijelna brojka regularnih američkih snaga koje su djelovale u Iraku iznosi između 100 i 150 hiljada vojnika, ukoliko se izuzme period jačanja oružanog iračkog otpora u periodu 2007. godine.
Ugledni američki list The Washington Post objavio je veliki tekst u kojem se direktno navode razlozi zbog kojih SAD više nije, kako se to često znalo nazivati, "zemlja slobodnih" (eng. "land of the free"). U svom kritičkom osvrtu navode se brojni novi zakoni i odredbe koje su stupile na snagu mahom nakon napada na New York 2001. The Washington Post, kao i mnogi drugi, tvrdi kako je u posljednjem desetljeću došlo do radikalnog ukidanja osobnih sloboda u SAD-u.
O Guantánamu se pišu knjige, snimaju dokumentarci, osnivaju udruge i kampanje, bivši zatvorenici govore svoje stravične ispovijesti. Ipak, ovaj suvremeni gulag još uvijek ponosno stoji i očekuje svoje nove štićenike iz nekih novih sukoba
