Jedan od najbrutalnijih zločina rata 1992-1995. izvršen je nad porodicom efendije Hasiba Ramića u Semizovcu kod Sarajeva. Efendiju Hasiba, njegovu suprugu Šefiku i djecu Muhameda (13), Melihu (10), Ahmeda (4) i Aminu (bebu od mjesec dana) četnici su ubili 28. 5. 1993. Efendija je uhapšen u maju 1992. godine i priveden u logor “Bunker” u Vogošći.
Piše: Avdo Huseinović
Glavna vodilja “bratskih naroda i narodnosti”, tokom borbe protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu bi “Smrt fašizmu, sloboda narodu”. Ta parola, može se i danas čuti u vokabularu mnogih. Nakon onog, a Boga mi, i nakon ovog rata, nit’ se sahrani fašizam, nit’ se narod oslobodi. Fašisti iz Republike Srpske, sljedbenici Draže Mihailovića, Nikole Kalabića, Pavla Đurišića, popa Đujića, Petra Bačevića, Zaharija Ostojića, Jezdimira Dangića…, pred čijim, autorski zaštićenim metodama krvoločnih zločina bi i Ernest Kaltenbruner, Hitlerov šef Gestapoa, dobio nagon za povraćanje, godinama nakon Daytona bihuzure bošnjačke povratnike po genocidnoj tvorevini.
Kako nam se godine izmiču sve smo dalje od ciljeva za koje je naš narod podnio najveće žrtve u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Sve smo dalje od bošnjačke žrtve, a sve bliže patološkoj projekciji samomržnje i samooptuživanja.
Ne radi se samo o indoktrinaciji generacija koje nisu bile rođene s početka 90-ih, ili ne pamte početak 90-ih, već se radi i o zabrinjavajućoj masi Bošnjaka koji znaju šta se i kako se dogodilo, a pod medijskim pritiscima odustaju od tog što znaju i bivaju uvučeni u prihvatanje krivice.
IslamBosna.ba - Počela su da zvone zvona uzbune. Džemat-i-islami, islamska partija u Pakistanu, pruža najveću pomoć milionima pogođenih u Pakistanu, pa humana savjest svijeta napokon počinje da shvaća posljedice.
Dok ljudi umiru od kolere iz nedostatka pitke vode, očito da to mnoge ne uznemirava. Sve dok to ne postane prijetnja uzdrmanim marionetskim režimima instalisanim u zemljama trećeg svijeta.
Prvog dana jula imao sam tribinu u Sanskom Mostu, a onda sam u razmaku od devet dana dvaput putovao za Hercegovinu, među bošnjačke povratnike, prvo u Stolac, 21. jula, pa u Trebinje, 30. jula. U oba mjesta otvarane su džamije, a uoči tih svečanosti priređene su tribine na kojima sam govorio o Bošnjacima i pamćenju. Kad se insan odmakne od medijskih i političkih ritmova, od onoga što se priča i piše po Sarajevu, onda vidi kako bošnjački vilajet nema veze sa likovima koji ga predstavljaju. Stolac, okupiran od ekstremnih Hrvata, i Trebinje, okupirano od ekstremnih Srba, u kojima Bošnjaci žive kao građani drugog reda, ostavljeni od svih i prepušteni sami sebi – najočitiji su primjer beskrupuloznosti bošnjačkih političara koje uistinu ne zanima narod u čije ime dobro žive.
Insan od sna
General Mehmed Alagić je već dugo živio s onu stranu života. Čekao je da ode. Bog će ga nagraditi za velika djela za koja ga je kaznio njegov narod. Sudbina generala Mehmeda Alagića je paradigma bošnjačkog prokletstva.
Prosvjetiteljstvo će se zanoviti u ime borbe za slobodu i ljudska prava, jer je građanska glupost postala sebeb svih ugnjetavanja današnjice. Ako građanstvo ne bude pratilo, sustizalo i prestizalo trendove zaglupljivanja, zauvijek će ostati potlačeno.
IslamBosna.ba- Otvoreno pismo dr. Harisu Silajdžiću, bošnjačkom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine...
U povodu evropskog obilježavanja 20. godišnjice rušenja Berlinskog zida, kada je 9. novembra 1989. godine otvoren demokratski proces svrgavanja komunizma, koji je u svijetu odnio 100 miliona ljudskih života, više nego Hitlerov fašizam, u Sarajevu je otvorena manifestacija “Dani antikomunizma’’ (9-25. novembar).
