Post ili dijeta, ibadet ili gladovanje
Mjesec Ramazan polako ali sigurno zalazi u ljetni period, kada su dani duži a temperature veće, što donekle otežava post. Pogotovo je teško postiti fizičkim radnicima koji rade teške i naporne poslove, a trenutna situacija ima ne dozvoljava da promijene prirodu i vrstu posla. Meðutim, iskreni Allahovi robovi uvijek iznaðu snage da u potpunosti izvrše ovu Allahovu naredbu, očekujući veliku nagradu od Onoga u čije ime ostavljaju jelo, piće i ostala tjelesna uživanja. Strpljenje je glavni adut vjernika u danima posta, jer zna da mu uz zalazak sunca opet postaje dozvoljeno ono što je radi Allaha ostavio. Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu mjesec Ramazan nazvao mjesecom sabura. ( Nesai 4/218, od Ebu Hurejre r.a. sa lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Imama Muslima, kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Irvaul-Galil 4 / 99).
Krajnji cilj svih islamskih propisa jest da čovjek njima izrazi svoju pobožnost i pokornost Allahu, dž.š., bez obzira da li zna razlog zbog kojeg su ti propisi objavljeni i propisani ili ne zna. Tako ćemo zapaziti da Kur'an odgovara na neka pitanja koja zaokupljaju ljude, a na druga daje samo načelne odgovore.
IslamBosna.ba - Da li ste spremni za mjesec ramazan? Da li ste spremni za još jednu godinu davanja i približavanja Allahu, dž.š.? Da li ste već odlučni u svojim namjerama ili su one u vašim srcima još uvijek slabe i nejasne? Koji je najljepši ramazan koji ste proveli u svom životu? Da li je to onaj od prošle godine? 
Koje su blagodati ramazana? Zašto je to poseban mjesec?
Mnogi vjernici su nemarni prema njemu, tako je jednostavan, blago onome kome postane svakodnevna navika. Jezik svakog vjernika, bez obzira bio on bogat ili siromašan, mlad ili star, učen ili neuk, izgovara ga sa toplinom i ljubavlju koja se ne može opisati, a za njegovo izgovaranje obećana je velika nagrada.
Druga deformacija, koja je rezultirala izoliranjem i samoizoliranjem učenih i mislećih ljudi, bila je epistemološko- metodološka deformacija. Ta deformacija je dovela islamsku misao do teoretske misli utonule u teoretska sofistička razmatranja. Takva misao nije mogla naći put ka društvenom životu kroz preispitivanje, zapažanje i praktičnu primjenu. Ona je dovela do opasne metodološke neproduktivnosti i pretvorila je spoznaju u učenje napamet, tradicijsko slijeđenje i oponašanje u kojima nema nikakvog djelotvornog utjecaja elemenata vremena i mjesta niti poznavanja božanskih zakona u stvorenjima i bićima. Nastanku ove deformacije u pristupu – pored izolacije – pomogao je metafizički, teoretski karakter grčke filozofije i logike pune fikcija.
