IslamBosna.ba - Dobre ljude u Džennet na krilima nose meleki. Danas na ovoj ravnici potočarskoj, meleke nose ljudi. Plove zeleni tabuti na rukama svojih zemljaka i svojih najmilijih, kao brodići na pučini mora, kad se lelulaju na blagom vjetru. Sve jedan za drugim u redu. Talasaju se na visini i blago plove, svaki ka svojoj vječnoj kući. Ravnicom odliježu tekbiri:
-Allahu ekber!
Na broju 120 ispred mene je moja nevjesta Zejna. Ja za njom na broju 125.
IslamBosna.ba - Iz pravca mog sela i Bratunca nailazila je jedna kolona srpskih vojnika. U njoj je bilo tridesetak vojnika i među njima sam prepoznao školskog druga sa mog kratkog školovanja u Bratuncu. Gledao je u mene iz kolone i osmijehnuo mi se.
Bio je to meni dobro poznat, dobronamjeran osmijeh; osmijeh koji me je povratio iz dotadašnjeg stanja ravnodušnosti i ulio mi snagu. Pomislio sam da sam stijena, zaštićen od svakog zla koje bi neko mogao da mi nanese. Nije me pozdravio, niti je izašao iz kolone, ali je tim svojim osmijehom, kojeg sam, vjerovatno, samo ja vidio, učinio toliko toga za mene.
IslamBosna.ba - Svi veliki povijesni prelomi povlače za sobom jače društvene potrese i preobraze koji kroz dalja stoljeća određuju životni put naroda. U sudbonosnim događajima, kakvi su primjerice danas, koji su uskovitlali suvremeno ljudstvo najbolje se odrazuje životna sposobnost i zrelost, odnosno slabost i trulost različitih skupina ljudskog društva kao i svih jedinki koje povezane jedinstvom etničkih ili vjerskih veza tvore dotične zajednice.
IslamBosna.ba - Iznenada je jedan vojnik stao ispred mene i upitao me da li ga znam. Podigao sam pogled i zagledao se u njegovo lice. Prepoznao sam ga. Bio je to Srđan Vojkin, brat Milov, naše vječne komšije. Bio je visok i mršav. Početak rata ga je zatekao u Sarajevu kao školarca MUP-a. Rekao je: "Čile, pa kako si?".
Odgovorio sam da sam dobro. Pitao je za moje, rekao sam da su na Potočarima. Nemoć da učini bilo šta za njih odmah sam osjetio, i nisam primijetio da mu je nešto naročito žao zbog toga. Garo se probudio i oprezno nam prilazio. Srđan ga je ugledao i upitao me da li je to onaj naš stari pas. Rekao sam da jeste, što ga je iznenadilo.
IslamBosna.ba - Ujutru, dok je još bilo magle, otišli smo u Potočare. Tamo je bilo toliko svijeta da sam se ja osjetio nekako nepotrebnim i riješio da se vratim u naše selo. Zamolio sam Alju da dobro odgurne moj invalidski motor kako bih se bez većih problema dokotrljao do kuće. On se zatrčao i gurnuo me snažno. Na svom putu kući susretao sam neke od komšija koji su se kretali prema Potočarima, kao i stoku koja je puštena hodala bez cilja.
Sreo sam Hareta koji je svoju staru majku, takođe invalida, vozio na kolicima. Vidio sam i Mehmeda. Bio je lijepo obučen, kao da je krenuo na neki pilav.
IslamBosna.ba - Jedina velika grupa ljudi iz Srebrenice koji su ostali živi 14. jula (pored vojnika koji su se probijali dalje sjeverno) bila je u Bratuncu. Mnogi od njih uhapšeni su u Potočarima. Držani su na fudbalskom igralištu u Bratuncu i u jednoj lokalnoj školi. U četvrtak uvečer 13. jula, ovim, "ljudima iz Potočara" pridružili su se oni koji su pohvatani duž puta Bratunac - Konjevići. Zbog prenatrpanosti, mnogi od novodošlih zadržani su preko noći u kamionima i autobusima. Ispitivanja, mučenja i pojedinačne likvidacije nastavili su se cijelu noć.
IslamBosna.ba - Knjiga "Krajiške gazije" od N. Veladžića Veljuna govori o putu ČSN "Hamza", 505 Bužimskoj brigadi i njenom putu ka slobodi. Veljun je bio komandir čete i na toj dužnosti je ostao bez očiju.
Srpska ofanziva "JUTRO" i Abdićev ratnički povratak
Kao odgovor na ofanzivu jedinica 5. korpusa Armije BiH (operacija "Grmeč) u kojoj je između ostalog oslobođena zloglasna agresorska kasarna Grabež i značajno proširena slobodna teritorija, združene snage srpskog agresora 5. novembra 1994 godine otpočinju sa izvođenjem opšte ofanzive na bihaćki okrug u širem rejonu Bihaća.
Prije nego je postao sultan, Murat I je bio kaziasker (vojni sudija). Ovo mjesto je prepustio Brusanskom kadiji Kara Halilu Čandarliju, a on se nakon smrti princa Sulejmana i Orhanove smrti, nenadano nađe na čelu carstva.
IslamBosna.ba- Nisu muslimani učinili islam velikim; naprotiv, islam je njih učinio velikim. Ali, čim je njihova vjera postala navika a prestala da bude životni program, koji treba svjesno sprovoditi, stvaralački podsticaj koji leži u osnovi njihove civilizacije je iščezao i postepeno ustupao mjesto indolenciji, sterilnosti i kulturnom padu.
Nakon zauzimanja Burse (1326), Iznika (1331), Izmita (1337), oblasti Kodžaeli i bejluka Karesi, Osmanlije su kao sljedeći cilj odredili Rumeliju.
