IslamBosna.ba - 23. februara 1944. Staljin je naredio deportaciju kompletne populacije Čečenije i Ingušetije u Centralnu Aziju. Više od polovice od 500.000 ljudi koji su bili prisilno deportovani, su umrli u toku transporta ili u masakrima počinjenim od strane sovjetske vojske. Oni koji su preživjeli transport su ostavljeni da gladni, goli i bosi prežive surovu zimu Centralne Azije i Sibira.
IslamBosna.ba - Malcolm X, ubijen u New Yorku 21. februara 1965. godine, jedinstvena je figura u historiji islama u Americi, i lider koji je inspirisao generacije muslimana svuda, posebno one koji žive u neislamskim zemljama. Fahad Ansari razmatra njegovo naslijeđe.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u vjerodostojnom hadisu da je najbolji džihad reći istinu u lice nepravednom vladaru. Kada se razmotri preovladavajuća politička klima u mnogim dijelovima islamskog svijeta, gdje najblaža sumnja u otpadništvo može voditi kazni zatvorom, torturi i egzekuciji, zaključak iz ove tvrdnje postaje očigledan. Reći istinu u takvim okolnostima zahtjeva krajnju hrabrost, ubjeđenje i najsnažniji iman.
Isto tako, dobro upamtite: naši pradjedovi nisu nikakvu vjeru izdali, nego su izabrali i priklonili se trećoj i poslednjoj riječi Božjoj, zato što su je prihvatili kao najvišu i ultimnu istinu! I kada su to učinili, njihov život na ovom svijetu nije postao ni lakši ni sigurniji, nego mnogo teži i mnogo nesigurniji. A oni koji su izabrali da ostanu kršćani, bilo kao ortodoksi, bilo kao katolici, odnosno oni koji su ostali u judejskoj vjeri, ne samo da nisu bili izloženi nikakvom progonu, nego su naprotiv živjeli neuporedivo lakše i sigurnije od muslimana!
Na današnji dan, prije 63 godine desio se jedan događaj o kom se na našim prostorima, izuzev malog kruga entuzijasta, malo zna. 12. feb. 1949. god. ubijen je Hasaan el Benna, idejni osnivač pokreta ‘Muslimansko bratstvo’.
Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršcanske ruke, dok puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,…
Jezik Bošnjaka je izvorno i autentično bosanski. Ni srpski, ni hrvatski; ni srpsko-hrvatski, ni hrvatsko-srpski. Historijski, odnosno, hronološki, bosanski jezik oficijaliziran je znatno prije srpskog i hrvatskog jezika. Prvi poznati rječnik bosanskog jezika napisan je 1626. godine, a štampan je 1631. godine, dakle gotovo dvije stotine godina prije prvog rječnika srpskog jezika, koji je, na osnovama bosanskog jezika, sačinio Vuk Karadžić, i više od dvije stotine godina prije nego što je Ljudevit Gaj kodificirao hrvatski književni jezik, takođe pod snažnim utjecajem bosanskog jezika.
Ovaj kratak osvrt o temi koje sam se doticao u više navrata, počet ću citatom prof. Ive Banca iz njegove knjige "Nacionalno pitanje u Jugoslaviji", Globus, Zagreb, 1988., odjeljak "Muslimani Bosne i Hercegovine" : "Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX. stoljeća, premašio broj onih koji su sebe smatrali Srbima, možda u omjeru deset prema jedan, barem trećina muslimanskih intelektualaca i velika većina običnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvaćena bilo kojim procesom nacionalizacije.
Husein-kapetan, Bošnjak – borac za autonomiju. Husein-kapetan Gradaščević je bio „mlad, vrele krvi i žedan herojstva. Možda bi on bio savršen lik za bajku: mlad junak juriša za svoju izabranicu, samo eto njegova izabranica bijaše Bosna i možda je to razlog što ova priča nije imala sretan kraj".
„Bio sam musliman i to ću ostati. Osjećao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer islam je za mene bio drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu i slobodi, jednom riječju i za sve ono što je po mom uvjerenju bilo vrijedno živjeti" – Alija Izetbegović[1]
Prema zakonu o devširmi, uzimani su samo zdravi dječaci iz uglednih kršćanskih porodica. Kasnije je učinjen izuzetak od ovog pravila. Nakon osmanlijskog zauzeća Bosne, lokalno stanovništvo je zatražilo da se bosanski dječaci uzimaju u janjičare, bili oni kršćani ili muslimani. Izuzetak su bili i dječaci iz plemena Abaza s Kavkaza, koji su također uzimani u janjičare i ako su bili muslimani. U propisano vrijeme dječaci bi došli na sakupljalište u pratnji očeva i seoskih sveštenika gdje bi bili predati državnim službenicima koji su ih upisivali u posebne registre. Sinovi Jevreja nisu uzimani u janjičare. Također nisu uzimani ni sinovi seoskih starješina, čobana i govedara, dječaci bez roditelja, ćelavi, oholi, ćosavi i oni koji su rođeni obrezani. Nisu se uzimali ni oni koji su bili izrazito niski ili izrazito visoki, zatim oni koji su znali turski jezik, koji su oženjeni niti oni koji su se bavili nekim zanatom ili umjetnošću. Isto tako nisu uzimani dječaci koji su vidjeli Istanbul. Općenito nisu uzimani oni koji su imali priliku upoznati nešto od života i svijeta.
