
“Moj četrnaestogodišnji sin mrzi svoga oca i mene. Mi ga ne tučemo, ne galamimo na njega, nego se prema njemu ophodimo s poštovanjem, ali i uprkos tome on nas mrzi i ne želi da razgovara s nama. On je naše jedino dijete. Došli smo u Ameriku u potrazi za boljim životom, ali on naš život čini krajnje očajnim. Pitam se da li je razlog u meni, obzirom da sam zaposlena majka te on smatra kako ne provodim dovoljno vremena s njim? Prijatelji mi govore kako je to tipično ponašanje četrnaestogodišnjaka – ali da li je to prihvatljivo i šta ja mogu uraditi da mu pomognem da to prevaziđe? Ja se trudim najbolje što mogu, a ne poznajem nijednu muslimansku porodicu oko nas. Molim Vas pomozite mome mužu i meni.”