Kako su padali velovi?
Titova nesvrstana politika nakon raskida sa Staljinom intenzivirala je višestruke kontakte Jugoslavije sa islamskim zemljama. Promjena političkog odnosa prema Bošnjacima (Muslimanima) uslijedila je promjenom režimske politike: raskid sa Staljinom i uspostavljanje kontakata sa islamskim zemljama. Tako su, između Konferencije nesvrstanih zemalja 1955. godine u Bandungu (Indonezija) i Islamske revolucije 1979. godine u Iranu, Bošnjaci (Muslimani) živjeli su euforično razdoblje, vjersku, političku i kulturnu renesansu.
Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima - širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije "više ciljeve". Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: svoje vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj. Došao je čas u kojem je svako imao priliku dokazati se ili popraviti, jer krvava agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude itd. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se zvao agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se s nemogućim.
