Hebrejski mediji ismijavaju američki plan: “Rođen mrtav” – cilj je uništiti arapsko-evropsku inicijativu

IslamBosna.ba – Hebrejski mediji ismijali su sinoć i jutros takozvani novi “Trumpov plan” za okončanje rata u Gazi, ocjenjujući ga kao neozbiljan, nerealiziran i politički motiviran pokušaj da se sabotira arapsko-evropska inicijativa za dan poslije rata.

Televizijski Kanal 13 prenio je kako su porodice izraelskih zarobljenika bile ogorčene nastupom specijalnog izaslanika američke administracije za Bliski istok, Stevea Witkoffa, Jevreja ruskog porijekla, “nervoznog, bez jasnog razumijevanja detalja i spremnog da nameće svoje mišljenje bez uvažavanja njihovih stavova”.

Predstavljeni koncept “sveobuhvatnog sporazuma” američkog predsjednika Donalda Trumpa, čiji su osnovni obrisi procurili u javnost, za sada nije dobio ozbiljnu političku težinu, nema garancija, nema jasnih mehanizama, a Kairo i Doha su izrazili jasan oprez prema prijedlogu, insistirajući na konkretnim pregovorima i zaustavljanju izraelskih vojnih operacija u gradu Gazi.

Sastanak izraelske vlade održan prije dvije noći, navode mediji, razotkrio je tajni američki plan pripreman mjesecima. Situacija u Gazi se drastično promijenila, a tajni američki plan za dan nakon rata izašao je na vidjelo nakon mjeseci priprema u tišini.

U šest sati dugom sastanku, načelnik Generalštaba Eyal Zamir, šef Mossada David Barnea i ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar pokušavali su ubijediti okupacionog premijera i ratnog zločinca Benjamina Netanyahua da prihvati djelimični sporazum koji je palestinski otpor već odobrio 18. augusta. Argument je bio da vojska može nastaviti borbena djelovanja nakon isteka šezdesetodnevnog primirja i povratka polovine živih zarobljenika.

Postavlja se pitanje: kakva je logika odbijanja povlačenja ako je moguće ponovno okupirati Pojas Gaze? Tu je Netanyahu iznio iznenađenje djelimični sporazum se ne može prihvatiti jer predsjednik Trump snažno insistira na sveobuhvatnom sporazumu koji bi uslijedio tek nakon konačnog uništenja otpora. Zašto? Kako je Trump prešao s pritiska za okončanje rata na pritisak za njegovo produženje?

To je razotkrio list The Washington Post, koji je objavio da je procurio dokument od 38 stranica u kojem se detaljno izlaže Trumpova vizija za Gazu nakon rata. Prema toj viziji, eliminacija otpora mora prethoditi uklanjanju ruševina. Američka administracija nije odustala od plana raseljavanja, sve što se desilo bilo je taktičko povlačenje radi smirivanja javnosti, uz pružanje prilike Netanyahuu da nametne novu realnost na terenu dok se pripreme ne završe.

Plan predviđa preuzimanje 30% teritorije Pojasa Gaze, koju američka administracija klasificira kao javnu imovinu, te zaduživanje uz garanciju njene vrijednosti. Cilj je prikupiti 100 milijardi dolara za investicioni fond, za koji je konsultantska kuća BCG procijenila da bi mogao donijeti četverostruku dobit u roku od deset godina, period tokom kojeg Sjedinjene Američke Države planiraju uspostaviti kontrolu nad Pojasom.

Kako ostvariti prihod od 400 milijardi dolara u deset godina?

Kroz fabrike električnih automobila, podatkovne centre, solarne elektrane, postrojenja za desalinizaciju vode, hotelske resorte, industrijske i trgovačke zone te stambene tornjeve koji nose ime američkog ekscentrika, historije i geografije Trumpa. Riječ je o ambicioznom planu u čijoj pripremi je učestvovao i Tony Blair, a koji se neće moći realizirati bez raseljavanja stanovništva i slamanja otpora.

Što se tiče stanovnika, fond je predložio da se svakom ko želi napustiti zemlju dodijeli digitalni token, putem kojeg bi imao pravo na 5.000 dolara, iznos koji pokriva četiri godine najma i godinu dana hrane, kako bi se pokrili troškovi preseljenja u zemlju domaćina, za koju se pretpostavlja da bi mogla biti Južni Sudan, Libija, Somaliland, Indonezija ili Etiopija. Oni koji odbiju napustiti zemlju, ali ne odbijaju plan, mogli bi dobiti stan u jednom od novih tornjeva, u skladu s ponudom i potražnjom.

Jer prema procjenama upravitelja fonda, trošak ostanka u Gazi iznosi 23.000 dolara po osobi, zbog ulaganja koje bi bilo potrebno u civilnu infrastrukturu, obrazovne i zdravstvene ustanove, sigurnost i stambeni prostor. Stoga, čim se potvrdi država domaćin, plan će krenuti u realizaciju.

Šta ako neki stanovnici odbiju da napuste zemlju? Za njih je predviđen palestinski geto u kampovima koje će okupacione snage uspostaviti na jugu, dok se istovremeno planira invazija na preostali sjever. Drugim riječima, riječ je o ambicioznom i detaljnom planu čiji je cilj da poništi arapsko-evropsku inicijativu za dan nakon rata. Zbog toga je Netanyahuu dat ne samo zeleno svjetlo, već i pritisak da ispuni obećanja u roku od dvije godine.

Otpor je trn u grlu okupatora, mora se slomiti. Ali trn odbija da se slomi.

Važno je napomenuti da je izraelska okupaciona vojska priznala postojanje tajnog dokumenta, za koji se vjeruje da je procurio iz vrha vojnog i političkog aparata kako bi se izvršio pritisak na Netanyahua da prihvati sporazum, nakon neuspjeha operacije „Gideonova kočija“ u ostvarivanju svojih ciljeva. Postavlja se pitanje: kako drugi dio operacije može uspjeti ako prvi nije? Kako vojska koju dokument opisuje kao iscrpljenu, nedovoljno opremljenu i sporu, može uspostaviti kontrolu nad zemljom čije ime samo po sebi znači nepokorena zemlja.

Na kraju, penzionisani general Israel Ziv izjavio je u članku objavljenom na portalu Kanala 12 da je zadatak načelnika Generalštaba da provodi instrukcije vlade, ali da su te instrukcije zapravo samo verbalni slogani, bez jasnog definisanja cilja operacije u Gazi, niti konkretnih očekivanih rezultata i dostignuća.

Dodao je: „Očigledno je da politički nivo, a posebno premijer, smatra da su definicije samo prepreka jedino što ga zanima jeste nastavak rata. Njegova metodologija je sljedeća: ako načelnik Generalštaba postigne uspjehe, odmah ih prisvaja i tvrdi da ih je sam inicirao. Ako dođe do neuspjeha, krivica se isključivo svaljuje na načelnika: nije dovoljno ofanzivan, pogrešno postupa, i tako redom. Netanyahu je duhovni otac škole bijega od odgovornosti i prisvajanja zasluga.“

Dodatno, priznanje izraelske vojske o postojanju tajnog dokumenta, vjerovatno puštenog iz vojnih vrhova radi pritiska na Netanyahua, pokazuje i unutrašnju krizu: operacija “Gideonova kočija” nije ostvarila svoje ciljeve, a šanse da njen “drugi dio” uspije,prema riječima samih generala,“minimalne su za vojsku iscrpljenu, sporu i loše pripremljenu da pokori zemlju koja je, kao i njeno ime, neosvojiva”.

IslamBosna.ba