Kršćani Gaze odbijaju napustiti crkve pred izraelskim napadom

IslamBosna.ba – U crkvi Svete Porodice u Gazi, Fuad Ebu Jusuf (34) nosi poderanu, iznošenu košulju dok pretražuje gomilu spašene odjeće, ostatke onoga što je nekada bilo njegov dom, nadajući se da će pronaći nešto prikladno za presvući svoju petogodišnju kćerku Lejlu.

Tokom posljednje dvije godine rata koji Izrael vodi protiv Gaze, Fuad, pripadnik male kršćanske zajednice u Gazi, sahranio je svoju sestru nakon zračnog napada i svjedočio urušavanju vlastite kuće, kao i porodične kuće u naselju Tal el-Heva u Gazi. Uvjetii su postali toliko teški da su Fuad, njegovi stariji roditelji i petoro braće i sestara sa svojim porodicama bili prisiljeni živjeti na obližnjem groblju, prije nego što su konačno pronašli utočište u crkvi.

Već više od godinu dana, porodica Ebu Jusuf živi u prostorijama crkve u naselju Zejtun. Preživjeli su bliski susret sa smrću kada je izraelska tenkovska granata u julu pogodila crkvu, usmrtivši tri osobe i ranivši nekoliko drugih. A sada, nakon što je Izrael prošle sedmice najavio veliku ofanzivu na grad Gazu i proglasio ga „opasnom borbenom zonom“, porodica ne može da se otme strahu da će ponovo izgubiti krov nad glavom i biti prisiljena vratiti se na ulice, gdje je još opasnije.

Iako crkva Svete Porodice nije od strane Izraela označena kao zona za prisilna iseljenja, druge crkve u gradu Gaza, uključujući Grčku pravoslavnu crkvu Svetog Porfirija i Anglikansku crkvu Svetog Filipa, jesu. Ipak, gotovo 550 raseljenih osoba koje trenutno borave u crkvi Svete Porodice i dalje ne vjeruju izraelskoj vojsci. Crkva je već više puta bila meta napada, uprkos izraelskim tvrdnjama da ne gađa bogomolje.

Većina ljudi tamo, uključujući Fuada, odbija da napusti sklonište, čak i ako Izrael naredi evakuaciju u narednim danima. Sličan stav dijeli se i u drugim crkvama, gdje je većina prisutnih odlučila ostati uprkos izraelskim pozivima da se presele na jug.

Vođe kršćanske zajednice u Gazi izjavili su u zajedničkom saopćenju objavljenom 26. augusta da bi prisilno raseljavanje predstavljalo „ništa manje od smrtne presude“.

„Među onima koji su potražili sklonište unutar zidova crkvenih kompleksa, mnogi su iscrpljeni i pothranjeni zbog teških uvjeta u proteklim mjesecima“, napisali su patrijarsi. „Zbog toga su svećenici i časne sestre odlučili ostati i nastaviti brinuti o svima koji se nalaze u kompleksima.“

Svećenstvo ostaje u svojim crkvama

„Ova odluka donesena je u potpunoj slobodi,“ objasnio je Ferid Džibran, glasnogovornik Crkve Svete Porodice, dodajući da oni koji su pronašli sklonište u crkvi imaju slobodu da odu ako to žele.

Odluka crkvenih vođa da ostanu u gradu Gazi inspirisala je mnoge koji borave u Crkvi Svete Porodice da također ostanu, uprkos rastućem strahu od izraelskih napada. Mnogi, poput Muse Saada Ijjada, 41-godišnjeg oca četvero djece uzrasta od šest do četrnaest godina, vjeruju da odnos crkve s Vatikanom može pružiti određeni stepen sigurnosti.

„Došli smo u crkvu jer nam se čini kao jedino preostalo sigurno mjesto, mjesto gdje možemo biti zajedno i pronaći pomoć. Njene veze sa inostranstvom pružaju nam određenu zaštitu,“ rekao je za Al Jazeeru. „Ali ako opasnost postane veća, možda nećemo imati izbora osim da sami pobjegnemo na jug.“

Za druge, poput Fuada, mogućnost ponovnog raseljavanja i teret koji bi to stavilo na njegovu kćerku i starije roditelje razlog su zbog kojeg ne odlazi. Ipak, on vjeruje da ostanak predstavlja čin vjere i oblik otpora protiv izraelske okupacije, koja mu je već oduzela toliko toga.

„Uzeli su mi dom i voljene osobe, ali neće mi uzeti pravo da ostanem ovdje, na svojoj zemlji, bez obzira koliko mračno postane,“ rekao je Fuad za Al Jazeeru dok je posmatra svoju kćerku kako spava.

Unutar kompleksa, crkveni lideri su za Al Jazeeru izjavili da crkva nije vršila pritisak na ljude da ostanu, te da trenutno, umjesto panike i haosa, „vlada duh solidarnosti među kršćanskim i muslimanskim izbjeglicama, koji predano rade na obezbjeđivanju hrane i vode za djecu i starije“.

Jedan svećenik, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti jer nije imao ovlaštenje da daje izjave, rekao je da kršćanska zajednica u Gazi ima značaj koji nadilazi njen mali broj.

„Naše prisustvo (u crkvi) predstavlja stoljeća historijskog kontinuiteta na ovoj zemlji,“ rekao je za Al Jazeeru. „Ovdje smo da se molimo, da služimo i da svjedočimo nadu usred tame.“

Napadi na sveta mjesta

Otkako je Izrael prošlog mjeseca najavio planove za kopnenu operaciju u gradu Gaza, Musa i ostali stanovnici obuzeti su tjeskobom, ne znajući kada bi napad mogao početi. Već 23 mjeseca crkva pruža utočište njemu i njegovoj porodici, ali sjeća se trenutaka kada ni ta sigurnost nije bila zagarantovana, uključujući napad u julu.

Izraelska vojska tvrdila je da je zgrada pogođena zalutalim hicem, dok je papa Leo XIV izjavio da je „duboko ožalošćen zbog gubitka života i povreda koje je izazvao vojni napad“.

Danas, dok Izrael nastavlja vojne operacije u gradu Gazi, Musa ne zna šta bi moglo biti najsigurnije za njegovu djecu, ako išta uopće postoji.

Crkveni kompleks bio je meta napada još u decembru 2023. godine, kada su dvije žene koje su se tamo sklonile ubijene od strane izraelskog snajperiste.

Neposredno prije toga, geleri od zračnog napada oštetili su kompleks župe, uništivši solarne panele, vodene rezervoare i druge objekte.

„Prije nego što je rat izbio, živjeli smo normalnim, uravnoteženim životima u Gazi… jednostavnim ljudskim životima u kojima su osnovne potrebe bile zadovoljene,“ rekao je Musa.

Samer Farha, otac troje djece, dijeli iste osjećaje.

„Najteže nam je gledati našu djecu gladnu,“ rekao je za Al Jazeeru. „Pokušavamo im pružiti osjećaj sigurnosti, ali zvukovi bombardovanja čine svaki trenutak teškim.“

Otac Gabriel Romanelli, župnik Crkve Svete Porodice, opisao je odluku crkvenog vodstva i vjernika da ostanu kao očuvanje „crkve kao mjesta molitve i života“.

„Za ove izbjeglice, ostanak predstavlja više od prkosa,“ rekao je Romanelli za Al Jazeeru. On je povrijeđen u napadu u julu i još se oporavlja. „To je simbolično, zaštita mjesta koje utjelovljuje historiju njihove zajednice.“

Crkva Svete Porodice, jedina katolička župa u Gazi, već dugo ima simbolično značenje koje nadilazi granice same Gaze. Tokom rata, pokojni papa Franjo svakodnevno je zvao župu, održavajući direktnu vezu s opkoljenom zajednicom.

Kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh Jerusalema, posjetio je Gazu u julu nakon što je tenkovska granata pogodila crkvu, donoseći hranu i medicinske potrepštine zajedno s Teofilom III, grčkim pravoslavnim patrijarhom.

„Čak i ako to znači umrijeti“

Dok raseljeni u gradu Gazi počinju evakuaciju, Crkva Svete Porodice ostaje jedno od posljednjih kršćanskih utočišta u gradu.

Merjem el-Omr, 69-godišnjakinja koja se sklonila u crkvu sa svojim unukom nakon što joj je dom u Tal el-Hevi uništen, izjavila je za Al Jazeeru: „Neću otići odavde, čak i ako to znači umrijeti. Ova crkva je moj posljednji dom i neću je napustiti.“

Ipak, dok postoje nepokolebljivi poput el-Omr, drugi se suočavaju s nemogućim izborom.

„Zahvalni smo na međunarodnim izjavama,“ rekao je jedan raseljeni stanovnik koji je zamolio da ostane anoniman iz straha da će biti izolovan zbog razmišljanja o odlasku. „Ali i dalje se suočavamo s nestašicama hrane, lijekova i goriva. Potrebno nam je više od riječi.“

Kako pada noć, a Fuad priprema prostor za spavanje svoje porodice, ironija mu ne promiče: Crkva Svete Porodice, nazvana po prvim izbjeglicama kršćanima koje su bježale od nasilja u drevnoj Palestini, danas pruža utočište porodicama koje se suočavaju s istim nemogućim izborom između sigurnosti i doma.

Njegova kćerka plače od gladi, a on je drži čvrsto uz sebe, šapćući riječi utjehe dok potiskuje vlastiti očaj, kolebajući se između želje da ode i potrebe da ostane.

Glas mu zadrhti dok priznaje: „Ne želim da iko vidi moju bol. Izvedite me iz ove zemlje.“

Ipak, samo nekoliko trenutaka kasnije, oslonjen na jedan od zidova crkve, ponovo potvrđuje svoju odlučnost: „Ostat ćemo ovdje, bez obzira na sve.“

IslamBosna.ba