Gideon Levy: Ben-Gvir je razgovarao s palestinskim liderom Bargusijem kao gospodar sa svojim robom

IslamBosna.ba – Stajali su jedan naspram drugog debeli čovjek i mršavi čovjek, jaki i slabi, tlačitelj i potlačeni, osvajač i osvojeni, počinitelj nepravde naspram svoje žrtve, zli protiv pravednog u slici koja je govorila sve.
Video podijeljen na društvenim mrežama trajao je 13 sekundi. Govorio je samo jaki čovjek. Kada je žrtva pokušala progovoriti, video je završio. Prvi put kad sam ga pogledao, nisam imao pojma ko je čovjek koji stoji pred Itamarom Ben-Gviromili bolje rečeno, kod njegovih nogu.
Tek nakon što sam pročitao objavu, postalo mi je jasno da je čovjek koji stoji naspram ministra nacionalne sigurnosti bio Mervan Bargusi. Sumnjam da bih ga prepoznao da sam ga sreo. To nije Mervan kojeg sam poznavao; to su njegovi ostaci. Zarobljenik Evyatar David, čiji je izgled šokirao cijelu zemlju, nije izgledao u znatno lošijem fizičkom stanju.
Blijed i iscrpljen. Gladna ljuštura čovjeka, u tankoj i poderanoj potkošulji. Ovo je prva slika Mervana Bargusija objavljena otkako smo ga posljednji put vidjeli u smeđoj uniformi izraelske zatvorske službe, u Okružnom sudu Tel Aviva. Bilo je to prije 21 godinu, ali njegov užasan izgled ne odražava samo tragove vremena, već i svjedočanstvo o sadizmu prema palestinskim zatvorenicima u Izraelu tokom posljednje dvije godine.
Iz ponašanja Ben-Gvira bilo je jasno da je ponosan na rezultate svoje politike, oličene u slomljenom čovjeku koji je stajao pred njim. Ben-Gvirova baza obožava slomljene palestinske heroje, po mogućnosti mrtve. To podiže moral. Ben-Gvir je govorio Bargusiju kao gospodar svom robu. Srce mi je puklo.
Na Dan zemlje 1997. godine, dok nas je vozio kroz zapaljene gume u Ramalli, Bargusi mi je rekao: „Najviše se bojim da ćemo izgubiti nadu.“ Pa, to se i desilo. Ja sam je izgubio; možda i Bargusi. Posljednja šansa za palestinsko rukovodstvo koje je moglo donijeti dogovor s Izraelom zgažena je u zatvoru Ganot. Ben-Gvir je pobijedio, i njegova pobjeda je potpuna.
„Ko god se petlja s nacijom Izraela, ko god ubija našu djecu i žene, izbrisat ćemo ih,“ rekao je pobjednik, visoki zvaničnik nasilničke vlade čije su ruke uprljane krvlju desetina hiljada žena i djece. Bargusi je pokušao odgovoriti, ali njegov glas je utišan. Kažu da je pokušao reći nešto o potrebi za političkim rješenjem.
Stajali su jedan naspram drugog. Visoki ministar u vladi moje zemlje, naspram vođe naroda koji bi trebao biti moj neprijatelj, a moje srce je potpuno uz ovog drugog. U izboru između Ben-Gvira i Bargusija, Bargusi je apsolutno nadmoćan po svim mjerilima.
Od njih dvojice, on je čovjek mira i pravde, uprkos tome što je osuđen za pet ubistava. Obojica su osuđeni za terorizam, ali Bargusi predstavlja narod bez vojske, bez države i bez ikakvih nacionalnih prava. Zbog toga je, nakon neumornih pokušaja diplomatije, posegnuo za putem otpora. Ben-Gvir je ministar u vladi države koja ima neobuzdanu vojsku, i predstavlja naciju koja je, u njegovim očima, jedina i nadmoćna na ovoj zemlji.
Na osnovu dugogodišnjeg poznanstva s Bargusijem, dopuštam sebi da nedvosmisleno izjavim: Ben-Gvir mrzi Palestince daleko više nego što Bargusi mrzi Izraelce koji su njemu i njegovom narodu nanijeli sve te nepravde. Bargusi je veliki dio svog života posvetio traženju mosta ka srcima Izraelaca.
Ben-Gvir je s prezirom odbacio svaku takvu mogućnost i učinio sve da je sabotira. Ben-Gvir želi uništiti Arape ili ih, u najmanju ruku, protjerati s njihove zemlje. Bargusi kojeg sam poznavao iskreno je želio da Izraelci i Palestinci žive zajedno, naravno, u pravednim i ravnopravnim uvjetima.
Gledajući ga, sjetio sam se figure Adolfa Eichmanna u dvorištu izraelskog zatvora. Ben-Gvir bi se sigurno obradovao toj usporedbi; u očima Ben-Gvirovih istomišljenika, Bargusi je Eichmann. A kako je tada Izrael bio ponosan što je despota zatvorio humano, bez ponižavanja, bez okrutnog izgladnjivanja. Koliko smo se promijenili od tada.
Autor: Gideon Levy, Haaretz
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba