Gaza bez kreveta: Ranjenici umiru na podovima bolnica

IslamBosna.ba – U odjelu hitne pomoći bolnice Šifa u Gazi više nema mjesta ni za korak. Svaki hodnik pretvoren je u improvizovanu salu, a ranjenici leže na hladnim pločicama, umotani u stare deke, dok ljekari i medicinari kleče pored njih, pokušavajući zaustaviti krvarenje ili pružiti kisik. Nekoliko pacijenata dijeli isti aparat za disanje i to naizmjenično.

Ispred bolnice, dvorište se pretvorilo u otvoreni odjel: jedni čekaju ukop, drugi šansu da prežive. Vapaji povrijeđenih miješaju se s dozivanjem ljekara i jecajima porodica koje se bore za prostor. Jedan otac moli za krevet za sina, ali odgovor ljekara je: “Nema kreveta, svi su na podu.“

Majka Halida Gabne sjedi pored svog 22-godišnjeg sina, koji leži na hladnom podu hodnika hitne službe bolnice Šifa. Stavila je svoj kaput ispod njegovog tijela kako bi ublažila tvrdoću pločica. Dok govori, njen pogled ne napušta slabi kisik koji hrani njegova pluća.

“Moj sin se ne bori za život na bolničkom krevetu, kako bi trebalo već na podu. Od trenutka kada smo stigli, tražila sam krevet, molila ljekare i medicinske sestre, ali svi su mi rekli gorku istinu: nema nijednog slobodnog kreveta. Nisam mogla zamisliti da ću gledati svog sina između života i smrti na pločicama“, kaže ona.

Majka priča da je njen sin ranjen u oblasti Zikim, na sjeveru Gaze, dok je pokušavao nabaviti vreću brašna i malo hljeba za porodicu koja nije jela dva dana.

“Izašao je da nam donese hranu, vratio se na ramenima ljudi, okrvavljen. Nije učinio ništa osim što je pokušao da nas nahrani.“

Dok govori, Halid stenje od bola pored nje. Krv je natopila improvizovani zavoj oko njegovog stomaka. Njegova majka podiže pogled ka nebu i dodaje: “Zar nema pravo na čist krevet u kojem će biti liječen? Zar nema pravo na lijek koji će mu olakšati? Osjećam se bespomoćno dok ga gledam kako umire pred mojim očima na podu bolnice.“

Sličnu priču donosi i Muhammed Ebu Nasser (27), ranjen dok je pokušavao dohvatiti humanitarnu pomoć. Njegova lijeva noga je umotana u zavoj natopljen krvlju, a pored sebe drži praznu bocu vode koristi je kao jastuk.

“Pogođen sam metkom u nogu prije dva dana, dok sam pokušavao doći do paketa hrane s kamiona pomoći u Gazi. Morao sam otići do Zikima s još stotinama ljudi, jer više nemamo ni zalogaj da utažimo glad.
Ovdje ne postoji pravedan sistem raspodjele pomoći. Ko ima moć, dobije, ostali su prepušteni smrti od gladi.“

Na trenutak zastaje zbog bola, pa nastavlja: “(Izrael) je stvorio ovaj haos. Sprečavaju ulazak dovoljne količine hrane, pa tjeraju ljude da se guraju oko kamiona. Kad stignemo tamo, njihovi vojnici pucaju na nas. Pustili su nas da se borimo za vreću brašna, pa nas ubijaju dok pokušavamo preživjeti.“

Briše znoj s čela i kaže: “Ovdje sam više od 48 sati. Krvarim iznutra, bolovi u nozi su nepodnošljivi ali i dalje sam na podu. Nisam dobio krevet za liječenje. Ljekari kažu da bolnica primjenjuje sistem prioriteta: prvo liječe one koji su na ivici smrti. A ja čekam svoj red možda još dugo.”

Pogled mu se podiže ka oronulom plafonu, pa tiho šapće: “Nisam tražio ništa osim hrane za svoju porodicu…
A ono što sam dobio bio je metak koji me sada tjera da se borim za život na podu bolnice.”

Nema mjesta za ranjene

U pretrpanoj zoni hitne službe, sjedi medicinski tehničar Sami el-Absi, krvave mrlje prekrivaju njegovu bijelu uniformu.

Ponovo hita ka novom ranjeniku, hvata dah i kaže: “Više ne nalazimo prostor za ranjene, ni krevete na kojima bismo ih liječili. Prisiljeni smo pružati pomoć na podu u hodnicima, na otvorenim površinama. Broj povrijeđenih daleko nadmašuje kapacitete bilo koje bolnice.“

Dodaje: „Čak su i osnovna medicinska sredstva nestala. Nema dovoljno gaze za pokrivanje rana, ni pamuka za dezinfekciju, ni zavoja za zaustavljanje krvarenja. Lijekova ima vrlo malo. Ponekad smo prisiljeni koristiti običnu tkaninu umjesto gaze.”

S gorčinom se osmjehuje, pa nastavlja: “Lično već osjećam jake bolove u koljenima i leđima. Mjesecima klečim na podu da zašijem ranu ili zaustavim krvarenje tijelo mi vrišti od iscrpljenosti. Više ne mogu dugo stajati.“

Kriza u zdravstvu Gaze poprimila je dramatične razmjere. Ministarstvo zdravstva navodi da je popunjenost bolničkih kreveta dostigla 300%, što znači da tri pacijenta dijele jedan krevet, dok ostali ostaju na podovima. Uz nedostatak respiratora, kreveta intenzivne njege i višesatne nestanke struje, zdravstveni sistem je na ivici potpunog kolapsa.

IslamBosna.ba