26 dana pakla: Svjedočanstvo dječaka iz Gaze o torturi u vojnom logoru
IslamBosna.ba – Izraelske okupacione snage uhapsile su i brutalno mučile 16-godišnjeg Omara Nizara Mahmuda Asfura iz Gaze, držeći ga 26 dana u vojnom pritvorskom kampu Sde Teiman na jugu Izraela. Omar je priveden 29. juna u blizini mjesta gdje se dijelila humanitarna pomoć, a oslobođen tek 24. jula na prijelazu Kerem Ebu Salem iscrpljen, bolestan i traumatiziran.
Prema dokumentaciji organizacije Defense for Children International – Palestine (DCIP), Omar je tokom zatvoreništva prošao kroz samicu, fizičku i psihološku torturu, izgladnjivanje i nehumane uvjete koji se smatraju ratnim zločinima prema međunarodnom pravu.
“Sjećanja na zatočeništvo ne daju mi spavati. Noćima se budim od vlastitih krikova. Svaki put kad zatvorim oči, iste scene i ispitivanja vraćaju se iznova. San više ne poznajem, samo strah i umor koji jede iznutra”, kazao je Omar.
Prvo mučenje: vješanje naglavačke
Omar se kobnog dana našao na mjestu za distribuciju pomoći u Gazi kada su okupacioni vojnici iznenada otvorili vatru na masu. Nakon što su ga okružili i držali na nišanu, natjerali su ga da traži druge ljude kako bi ih vojnici također uhapsili.
Potom su ga, zajedno s oko 34 druge osobe, prisilili da se skine do donjeg rublja i baci sve svoje stvari. Uslijedilo je prebacivanje na vojnu lokaciju gdje su morali ležati potrbuške dok su ih vojnici pregledali. Djecu su pustili, ali Omara zadržali, tvrdeći da izgleda starije od 16 godina.
Svi su vezani i zavezani povezima preko očiju te natrpani u vojno vozilo koje ih je odvezlo do bolnice Hamed u Refahu, sada pretvorene u izraelsku vojnu bazu.
Tokom ispitivanja tražili su podatke o njegovoj porodici. Kada su ocijenili da odgovori nisu “zadovoljavajući”, uslijedilo je mučenje: vezali su ga užetom za krov i ostavili da visi naglavačke. Potom su konopac pustili, bacivši ga u slobodan pad s visine od pet spratova, zaustavivši ga svega pola metra iznad tla. Visio je 20 minuta, boreći se za dah, u bolovima i panici.
“Osjećao sam se kao da stojim na rubu smrti. Noge su mi utrnule, a u prsima je gorjela vatra od nedostatka zraka.”
Zajedno sa šestoricom drugih, premlaćivan je pendrecima, štapovima i elektrošokerima. Strpani su jedan preko drugog u vojno vozilo, poput vreća, i odvezeni na drugo ispitivanje. Tu su ga ponovo skinuli, vezali udove do kraja i brutalno tukli, tražeći priznanja o navodnoj umiješanosti u događaje 7. oktobra.
Potom je odveden u Sde Teiman.
“Paklena sekcija” i dani bez sna
Po dolasku u zatvor Sde Teiman, dobio je jedan set odjeće, jedinu odjeću koju će nositi narednih 25 dana. Omar je zatim stavljen povez na oči, izolovan je i zatvoren u kavez veličine oko jedan kvadratni metar, gdje je proveo tri dana.
„Bio sam pod povezom i vezanih ruku, nisam mogao vidjeti nikoga niti ispružiti noge u tom skučenom prostoru.“
Nakon toga prebačen je u “Sekciju C”, među zatvorenicima poznatu kao Paklena sekcija. Tu je četiri dana trpio neprekidne batine, elektrošokove i prisilne položaje.
„Tokom cijelog dana bio sam vezan lisicama, bez dozvole da spavam, sjedim ili promijenim položaj.“
Noću bi izraelske snage upadale u odjel, napadajući pritvorenike dok spavaju. Omaru je bilo dozvoljeno da se odmori samo do 2 sata ujutro, a već pola sata kasnije, u 2:30, izraelske snage bi bacale šok bombe kako bi spriječile bilo kakav odmor, dok su ga istovremeno brutalno tukli.
Napadi su često trajali do 4 sata ujutro, nakon čega bi Omar pokušao da se odmori do 5 sati. Ova rutina bila je nemilosrdna, čineći san nemogućim tokom cijelog pritvora.
Nakon toga, Omar je bio podvrgnut sedmičnom ispitivanju, tokom koje mu je isljednik pokazivao fotografije njegove porodice, uključujući eksplicitne slike članova porodice. Ako odgovori ne bi zadovoljili isljednika, Omar bi bio premlaćen.
“Disco soba” i sistematsko ponižavanje
Narednu sedmicu proveo je u “Disco sobi”, prostoriji nalik kavezu u kojoj je neprekidno puštana izuzetno glasna i haotična muzika.izazivajući mu jake glavobolje.
„Sve što je bilo nejestivo, vojnici su nam servirali za ručak,“ prisjeća se Omar.
„Ponekad su nam za večeru davali pokvarena jaja i truhli grah. Svi zatvorenici su tu hranu konzumirali protiv svoje volje, jer nije bilo drugih opcija. Ako odbiješ da jedeš, vojnici te pretuku. Više puta sam svjedočio smrti.
Voda koju su nam davali bila je voda iz kupatila, jer nismo imali pristup svježoj vodi, zbog toga sam više puta gubio svijest.“
Od trenutka kada je Omar ušao u zatvor, nije vidio dnevnu svjetlost, niti mu je bilo dozvoljeno da slobodno prakticira svoju vjeru.
Često je bio udaran kada bi pokušao da klanja.
Užasni sanitarni uvjeti nepodnošljiva prisutnost komaraca i zabrana pranja doveli su do ozbiljnih kožnih oboljenja, uključujući šugu.
„Okruženje je bilo nepodnošljivo vruće, obasjano crvenim reflektorima koji su isijavali toplotu, dodatno pogoršano ljetnim temperaturama. Nije nam bilo dozvoljeno da ostanemo u kupatilu duže od jedne minute, ako bismo prekoračili to vrijeme, oglasilo bi se zvono, nakon čega bi došao vojnik da nas kazni.“
Omar nikada nije zvanično optužen za bilo kakav zločin. Bio je žrtva vansudskog, proizvoljnog pritvaranja od strane izraelskih snaga.
Nikada nije izveden pred sud, nije mu bilo dozvoljeno da se sastane s pravnim zastupnikom, niti da kontaktira Međunarodni komitet Crvenog križa.
Sa samo 16 godina, Omar je preživio nezamislivu torturu i doživotnu traumu.
„Od trenutka kada sam pušten, budim se u stanju straha. San mi je plitak i isprekidan, ne poznajem osjećaj pravog odmora. Nesanica je tihi ubica, a iscrpljenost koju osjećam nije samo fizička, ona prodire duboko u moju dušu, kao da pritvor nije završio, već se samo transformisao.“
Tortura, uskraćivanje pravičnog i redovnog suđenja, te nezakonito zatvaranje zaštićene osobe predstavljaju ne samo očigledne ratne zločine, već i teška kršenja Ženevskih konvencija i Rimskog statuta.
Izrael, kao država potpisnica Konvencije protiv torture, ima pravnu obavezu da spriječi, istraži i procesuira takva djela. Umjesto toga, njegove snage nastavljaju sa sistematskom torturom palestinske djece i to potpuno nekažnjeno.
Neprestani neuspjeh međunarodne zajednice da pozove izraelske zvaničnike na odgovornost omogućava nastavak napada na prava, sigurnost i dostojanstvo palestinske djece.
Prema Konvenciji o pravima djeteta, Izrael je dodatno obavezan da osigura da nijedno dijete ne bude podvrgnuto proizvoljnom pritvaranju ili nezakonitom lišavanju slobode, te da svako pritvoreno dijete bude tretirano s poštovanjem prema njegovom urođenom dostojanstvu.
IslamBosna.ba
