Sohbet petkom – 8. august 2025.

Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!

Uzvišeni Allah kaže: “Niste bili prisutni kad se Jakubu smrtni čas prikučio i kad je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete poslije mene robovati?’ Oni su odgovorili: ‘Robovat ćemo tvome Bogu, te Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka – Bogu Jedinome, i mi se Njemu predajemo.’” (El-Bekare, 133)

Kada se Jakubu, alejhis-selam, približio kraj života, nije pitao sinove:

“Ko će naslijediti imanje?” “Ko će voditi poslove?”“Koliko će zarađivati, itd?” Ne. On ih pita: “Kome ćete robovati poslije mene?” Ovo je najvažnije roditeljsko pitanje. Nisu to ni diplome, ni stanovi, ni računi. To je pitanje identiteta, smisla i pravca života.

Roditelji danas često misle da djeci moraju ostaviti što više imetka. Ali zaboravljaju: imetak bez duhovnog temelja može postati izvor razdora.

Ako ih nisi naučio da je brat važniji od kvadrata – možda će ih tvoje nasljedstvo posvađati, ne zbližiti.

Jedan od dobrih prethodnika je rekao: “Roditelj koji ostavi svom potomstvu vjeru, ali ne samo bogatstvo – ostavio je sve. A onaj koji ostavi bogatstvo, a ne vjeru – ostavio je teret.”

Dunjaluk koji ostavljamo često djecu udalji: kuće, automobili, bankovni računi – sve to može izazvati zavist, sporove, čak i prekid rodbinskih veza. Ali vjera? Vjera ih spaja i kad su siromašni. Jer vjera gradi ahiret, a ne samo prolazni komfor.

Dijete koje je odgojeno u vjeri – to je najvrijedniji poklon roditelja. Ljepota odgoja ne mjeri se diplomama, nego ahlakom i imanom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema roditelja koji svome djetetu daje bolji dar od lijepog odgoja.”

Imam Šafija, rahimehullah, je rekao: “Više volim da dijete naučim Kur’an, nego da ga naučim trgovini. Jer ako ima vjeru – Allah će mu dati nafaku, a ako nema vjeru – nafaka mu može postati kazna.”

Zato ne ostavljajmo djeci samo ono što se koristi rukama, već ono što jača njihova srca.

Ibn Ataillah Iskenderi je rekao: “Zrno koje posadiš u srcu svoga djeteta – niknut će u njegovoj starosti.”

Ako dijete vidi oca i majku kako klanjaju, poste s radošću, ustaju na sehur – ono usvaja da je vjera prirodna, nježna, tiha veza s Uzvišenim Allahom.

Imam Gazali, rahimehullah, je rekao: “Nauči dijete da voli Uzvišenog Allaha – ne kroz strah, već kroz primjer tvoje ljubavi.”

Duhovni miraz se ne ostavlja testamentom. On se prenosi:

• pogledima koji ulivaju smirenost,
• šutnjom koja ne vrijeđa,
• dovama koje se uče u tišini,
• gestama koje ostaju urezane u sjećanje.

To nije nasljedstvo koje se dijeli – to je nasljeđe koje se živi.

PORUKA:

Najbolje što možemo ostaviti djetetu jeste:

• srce koje zna za Uzvišenog Allaha,
• ruke koje ne nanose nepravdu,
• dušu koja zna ko je njen Gospodar.

Imetak se može izgubiti. Ali vjera – ako se usadi – živi vječno.
Večeras, prije spavanja proučimo dovu za našu djecu.