Sohbet petkom – 18. juli 2025.

Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!

Uzvišeni Allah kaže: “I znak im je zemlja mrtva: Mi je oživljavamo i iz nje izvodimo zrnje, pa oni od toga jedu.” (Ja-sin, 33)

Uzvišeni Allah kaže: “Od nje (zemlje) smo vas stvorili, u nju ćemo vas vratiti a iz nje ćemo vas i po drugi put izvesti.” (Ta-Ha, 55)

Čovjek je zemlja. Doslovno i duhovno. Od zemlje je stvoren, u zemlju će se vratiti, i iz nje će ponovo biti proživljen. Ali dok hoda ovom zemljom – on u sebi nosi svoju vlastitu unutarnju zemlju. Neko je kao plodna zemlja – prima dobro, njeguje ga i rađa plemenitim djelima. Neko je kao pustinja – čuje, ali ne upija. A neko je kao kamen – odbija i kišu i riječ.

Kao što zemlja ne živi bez vode, ni srce ne živi bez Objave.

Uzvišeni Allah kaže: “On (Allah) spušta vodu s neba, pa ona teče dolinama prema svojoj mjeri, a bujica nosi pjenu na površini…” (Er-Ra’d, 17)

Ibn Abbas tumači ovaj ajet: “Voda je Kur’an, doline su ljudska srca. Svako srce prima znanje prema svojoj dubini.”

Čisto srce je kao duboka dolina – ne zadržava istinu na površini, a i trun znanja u njega silazi, klija, raste – i daje plod u djelu.

Ibn Ata’illah, kadesellahu sirrehu, je rekao: “Budi poput zemlje – svi gaze po njoj, a iz nje raste ono što ih hrani.”

Zemlja prima korake, uvrede, smeće i kišu – ali opet iz nje niče hljeb, cvijet, plod… Tako je i sa duhovno zrelim čovjekom – ne uzvraća nepravdu nepravdom. On ima karakter zemlje – sabur, nosivost, korisnost…

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najbolji među vama su oni koji najviše koriste ljudima.”

Zemlja ne pravi razliku – prima i dobre i loše. I skriva i mirise i trulež. Ali doći će dan kada će i zemlja progovoriti.

Uzvišeni Allah kaže: “Zemlja će izbaciti terete svoje.” (Ez-Zilzal, 2)

To se ne odnosi samo na Sudnji dan – nego i sadašnjost. Jer sve što je zakopano u svoje biće – jednog dana će izniknuti. Riječi, djela, namjere su poput sjemena. Ako sijemo iskrenost – rodiće se smirenost. Ako sijemo grijeh – rodiće se tjeskoba.

Jedan šejh upitao je svog učenika: “Šta misliš, od čega je stvoren čovjek?” Učenik je odgovorio: “Od zemlje.” Šejh je zatim upitao: “A šta se dešava sa zemljom kada se ne obrađuje?” Učenik je odgovorio: “Ona postaje tvrda i neplodna.” Šejh reče: “Tako je i sa čovjekom; ako ne obrađuješ svoju dušu, ona postaje tvrda i neplodna.”

Džunejd el-Bagdadi, kadesellahu sirrehu, je rekao: “Srce je poput zemlje: ako ga ne zasadiš zikrom i spoznajom, šejtan će posijati zaborav i strast.”

Kao što Zemlja bez oranja zakori, tako i srce bez zikra otvrdne.

Imam El-Gazali, rahimehullah je rekao: “Ljudsko srce je poput neobrađene zemlje: ako ga ne preoreš znanjem i zikrom, ono će zarasti u korov.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Zaista srca hrđaju, kao što željezo hrđa.” Ashabi upitaše: “A kako da ih očistimo?” Reče: “Učenjem Kur’ana i sjećanjem smrti.”

A u drugoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabima:

“Obnavljajte svoj iman!”

Ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, kako da obnavljamo svoj iman?”

On im odgovori: “Često izgovarajte: La ilahe illallah.”

Oživljavanje dolazi s neba, od Onoga Koji spušta kišu i milost. Zemlja bez kiše, ostaje pusta, a srce bez zikra ostaje suho – “mrtvo”. Kao što mrtva zemlja oživi i iz nje izađe zrnje, tako i oživljeno srce počinje rađati: znanje, ljubav, samilost, pokornost, mudrost… Takav čovjek ne nosi samo svjetlo u sebi, on njime hrani i druge. Zemlja se ne hvali, ali iz nje raste život. Tako i istinski duhovni ljudi, ne traže aplauz, ali ostavljaju trag. Njihova prisutnost donosi tišinu, jasnoću, smirenost…

Mevlana Dželaluddin Rumi, kadesellahu sirrehu, je rekao: “Zemlja je ponizna: svi po njoj gaze, ali ona rađa hljeb. Naučimo od zemlje, ne tražimo da nas ljudi hvale, već da u nama nešto nikne.

PORUKA:

Zemlja u nama čeka kišu zikra. Obradimo je dovom, zalijmo suzama iskrenim, posijmo dobra djela, da bismo jednog dana ubrali smirenost duše.

“O, ti, dušo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna i sa zadovoljstvom primljena, uđi među Moje robove, i uđi u Džennet Moj.”