Da li je iranski nuklearni program zaista uništen američkim udarom?
IslamBosna.ba – Usred eskalacije na Bliskom istoku, svijet je svjedočio jednom od najkontroverznijih vojnih udara posljednjih decenija, američkom bombardovanju ključnih postrojenja iranskog nuklearnog programa. Iako su pojedine zapadne političke i medijske strukture požurile da proglase “kraj” iranskih nuklearnih ambicija, strateške analize i ekspertize ukazuju na znatno složeniju stvarnost.
Površinska šteta, ali bez dokaza o uništenju jezgra
Satelitski snimci kompanije Maxar otkrili su neobične aktivnosti oko postrojenja Fordo prije udara, dok su nakon udara zabilježeni samo površinski tragovi štete, bez potvrde o proboju duboko ukopanih objekata. Odsustvo vidljivog urušavanja sugerira da je napad vjerovatno zahvatio samo vanjsku infrastrukturu, ostavljajući srž postrojenja netaknutom.
Napad je izveden u ranim jutarnjim satima, tradicionalno vrijeme psihološke ranjivosti i operativne neaktivnosti. Takvo tempiranje ima za cilj slanje poruke: „Mi određujemo vrijeme sukoba.“
I dok je predsjednik Donald Trump požurio i objavio da je napad bio “potpuno uspješan”, iranski zvaničnici tvrde suprotno da šteta nije ozbiljna, te da je program i dalje aktivan. Pored toga, nezavisne forenzičke procjene su pokazale također ograničen domet štete. Ova diskrepancija ilustrira moderni “rat percepcije”, u kojem je pobjeda u informativnoj sferi često važnija od one na terenu.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) saopćila je da nije registrovala nikakav radijacijski curenje.
Čak i izraelski ministar vanjskih poslova Gid’on Sa’ar priznao je da je napad mogao odgoditi napredak za najviše dvije do tri godine, ali ne i eliminisati program. Vojni analitičari ističu da Fordo, izgrađen duboko unutar planine, vjerovatno nije u potpunosti pogođen čak ni specijaliziranim bombama za uništavanje bunkera.
Nuklearna sposobnost nije samo beton
Eksperti naglašavaju da je iranski nuklearni program mnogo više od betonskih objekata to je sistem zasnovan na ljudskom znanju, inženjerskim mrežama i široko raspoređenim razvojnim strukturama. Prema riječima prof. Matthewa Bunna sa Harvardove škole Belfer, napad može čak podstaći Teheran da zaključi da je nuklearno odvraćanje jedini garant opstanka, što bi značilo ubrzanje nuklearnog razvoja a ne njegovo zaustavljanje.
Stručnjaci se slažu da je napad nanio značajnu, ali ne i fatalnu štetu. On je, po svemu sudeći, usporio tehnički napredak, ali nije uklonio suštinsku sposobnost Irana da nastavi svoj program. Štaviše, postoji realna mogućnost da Teheran pređe na skriveniji i zatvoreniji model razvoja, dodatno smanjujući transparentnost prema međunarodnoj zajednici. Što znači da fizičko razaranje teško može uništiti volju, znanje ili poništiti kompetenciju stručnjaka.
Stoga, tvrdnje o kraju iranskog nuklearnog programa više liče na političke poruke nego na stratešku realnost. Program je možda dobio novu prepreku, ali njegova srž ljudska stručnost, politička volja i tehnička infrastruktura ostaje i dalje netaknuta.
IslamBosna.ba
