Žene na liniji fronta: Ratne udovice u Gazi preuzele brigu o porodicama
IslamBosna.ba – U ćošku svog šatora u naselju Nasr u gradu Gaza, Umm Džihad (41) sjedi pored peći na drva, na kojoj peče hljeb koji prodaje kako bi prehranila svoje četvero djece. Od kako je u decembru 2024. godine njen muž poginuo u izraelskom zračnom napadu, više nema izbora osim raditi sve što može da djeca ne legnu gladna.
“Nikad nisam mogla zamisliti da ću od domaćice postati prodavačica hljeba na ulici, ali rat mi je oteo muža i sa njim cijeli moj dotadašnji život”, kazala je Umm Džihad za Palestine Online, brišući znoj pomiješan s dimom.
Njen suprug je prije genocidnog rata radio kao vozač kamiona i brinuo se o porodici. Ona je čuvala djecu i uzgajala povrće u bašti njihove kuće. Sve se promijenilo u trenu kada je izraelska raketa pogodila njihovu kuću oduzevši život njenom mužu i ostavivši je samu da se bori za goli opstanak.
“I danas ga sanjam kako mi se smiješi i govori: Sabur. Tada ustanem, umijesim tijesto i počinjem dan ponavljajući: ‘Allahu, pomozi mi’.“
Svako jutro prije zore, miješa tijesto pomoću vode koju čuva u plastičnom galonu, a zatim peče hljeb na željeznoj ploči iznad otvorene vatre. Kaže da dnevno ispeče količinu dovoljnu za dvadesetak mušterija iz komšiluka i među raseljenima, zaradeći oko 25 šekela dnevno koje troši na hranu, mlijeko za bebu i lijekove za bolesnu majku.
“Više od svega se bojim bolesti, jer nemamo novca za liječenje, niti bolnice koje nas primaju. Sve što imam je ovaj hljeb koji nas drži u životu.”
Iako još nema ni 40 godina, njeno lice izgleda znatno starije, a ruke su joj ispucale od napornog rada. Kaže da je odbila ponude nekih ljudi da preuzmu brigu o njenoj djeci, ali pod uvjetom da ih napusti ili preda rodbini.
“Ja sam njihova majka, i niko osim mene ne može im pružiti ljubav i sigurnost, čak i ako živimo u šatoru bez struje i vode.”
Na pitanje o njenim snovima, zastala je na trenutak, pogledala u nebo, pa rekla: “Sanjam samo da odgajam svoju djecu s dostojanstvom i da ostanem dovoljno snažna da stojim na nogama jer ako ja padnem, past će i šator.”
Prodavačica odjeće na ulicama raseljeništva
U jednoj od ulica u Deir el-Belahu, Hala Halef sjedi iza komada platna raširenog po zemlji. Na njemu su pažljivo složene dječije polovne stvari. Tiho doziva prolaznike: “Komad za tri šekela… Dođite, jeftina i čista odjeća.”
Hala, majka petoro djece, izgubila je muža Samija krajem marta, kada je izraelska bespilotna letjelica pogodila grupu muškaraca u četvrti Šudža’ijja. Od tada, njen svijet se srušio.
“Muž mi je bio državni službenik. Živjeli smo skromno, ali stabilno. Nakon njegovog ubistva, sve se promijenilo. Čak se i zrak čini drugačijim“, rekla je Hala za Palestine Online.
Nakon napada, izbjegla je sa djecom u Deir el-Belah. Pronašli su utočište u napola razorenoj školskoj zgradi. Spavaju na podu, pokriveni poderanom dekom koju su dobili od jedne humanitarne organizacije.
Ideja o prodaji je, kako kaže, nastala spontano: “Mjesec dana sam čekala bilo kakvu pomoć, ali niko nije zakucao na moja vrata. Jednog jutra sam odlučila prodati odjeću moje djece koju više ne nose. Sjela sam na pločnik i tako je počelo.”
Danas odjeću dobija od komšija ili iz paketa pomoći. Bira najbolje komade, pere ih i prodaje. “Svaki dan nosim robu na leđima od škole do trotoara. Sjedim po pet-šest sati i prodam komad-dva. Vratim se s 20 do 30 šekela, taman za malo riže ili hljeba.“
Hala se nikada prije nije bavila radom, oslanjala se u potpunosti na muževljev prihod. Danas igra ulogu i oca i majke. “Ne plačem više kao u prvim danima. Suze ne donose hljeb, a ulica ne prašta slabost“, kaže ona s tužnim osmijehom.
Njen najstariji sin, Muhenned, ima 12 godina. Pomaže joj nositi robu i traga za vrećama pomoći. Pokušava ga nagovoriti da se vrati u školu, ali uzalud.
“Kaže mi: ‘Mama, ne mogu gledati kako sama nosiš sve to’. Srce mi puca kad ga gledam kako vuče više nego što njegovo tijelo može podnijeti. Ali drugog izbora nemamo.“
Na kraju razgovora, uzima komad dječije odjeće i dugo ga gleda, pa kaže: “Jedina želja mi je da moj sin ne završi ovako na pločniku. Neka mu život bude drugačiji od ovog u koji me gurnuo rat.“
Hiljade udovica bez pomoći i zaštite
U središtu ove mračne stvarnosti, statistike razotkrivaju razmjere tragedije. Prema procjenama lokalnih organizacija za ljudska prava, izraelski napad na Gazu koji traje od 7. oktobra 2023. do sada je ostavio više od 12.000 udovica koje su primorane same izdržavati porodice, u uvjetima potpune društvene nesigurnosti i ekonomskog kolapsa.
Uprkos obimu tragedije, ne postoji institucionalna briga za ove žene. Pomoć je svedena na pojedinačne napore ili inicijative lokalnih organizacija koje se i same bore s nedostatkom sredstava.
U ovom kontekstu posebno se ističe potpuni izostanak djelovanja vlasti u Ramali, koja do danas nije pokrenula nijedan ozbiljan program psihološke ili ekonomske podrške ženama pogođenim ratom u Gazi.
Pravno nevidljive
Pravni stručnjak Salah Abdul-Ati, predsjednik Međunarodne komisije za podršku pravima palestinskog naroda, podsjeća da udovice u ratu imaju posebnu zaštitu prema međunarodnom humanitarnom pravu i konvenciji io ljudskim pravima.
“Udovice, koje su i inače u ranjivom položaju, imaju pravo na dodatnu zaštitu prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji, koja zahtijeva posebnu brigu za žene pogođene oružanim sukobima, naročito one koje su izgubile hranitelja porodice”, rekao je Abdul-Ati za Palestine Online.
Dodaje da i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW), garantuju ženama pravo na dostojanstvo, rad i socijalnu zaštitu uključujući smještaj, novčanu pomoć, zdravstvene i psihosocijalne usluge.
“Međutim, ono što vidimo na terenu nema nikakve veze s ovim obavezama“, ističe on.
“Ne postoje javne politike za rješavanje situacije udovica, niti strategije za njihovo uključivanje u ekonomski život ili obeštećenje. To predstavlja ozbiljno kršenje obaveza vlasti prema međunarodnoj zajednici.”
Zaključuje: “Ostavljanje udovica da se same bore s bijedom bez ikakve državne pomoći je sramota. Ćutanje o tome je moralni i politički zločin.“
IslamBosna.ba
